Paralelna stvarnost u kojoj živimo

Slike sa obilježavanja Nove godine iz Beograda na kojima je s jedne strane masovan protest studenata i građana protiv vlasti u Srbiji i sa druge strane daleko manji skup onih koji su došli na organizovani doček beogradske vlasti, stvarna je slika dvije paralelne stvarnosti – jedne koja dolazi i druge koja je na odlasku.

To je proces koji se neće zaustaviti i energija sa protesta ukazuje na odlučnost i nevjerovatnu hrabrost mladih ljudi u Srbiji koji su sve ovo pokrenuli. Kreativnost i čestitost jedne nove generacije, neopterećen borbom za vlast, naspram istrošene ideologije i korumpiranosti vlasti koja na svaki način nastoji da tu vlast sačuva – suštinska je razlika ove dvije stvarnosti. Zato je i toliki stepen nerazumijevanja, jer vlast ispred sebe ima jednu potpuno drugačiju sliku otpora prema kojem ne zna kako da se postavi.

Pognutih glava oni koji nemaju čega da se stide

„15 minuta tišine“, pognutih glava, ćutanje i odavanje počasti stradalim u novosadskoj nesreći u momentu Nove godine ili kako je pisalo na jednom transparentu: „Da li čuješ zvuk tišine?“, naspram vatrometa i muzičkih bahanalija vlasti na „Trgu Republike“ – djelovalo je potresno!

Studenti za vrijeme „15 minuta ćutanja“

Muzički koncert na Trgu Republike

Rijeka ljudi koja je bila prisutna na studentskim protestima, potpuno je anulirala daleko manju skupinu simpatizera vlasti na Trgu Republike.

Zahtjevi studenata

„Naši su zahtjevi vrlo jednostavni, mi želimo funkcionalan sistem u kojem svako radi odgovorno svoj posao“ – poručuju studenti i kažu da su tu „radi slobode i pravde“.

Njihovi slogani su: „Nema Nove, za staru ste nam još dužni“, „Vreme je za novo vreme“, „Nema dočeka dok se pravda ne dočeka“.

ISTOK