Nacionalno poniženje u Sarajevu kao dio predstave
Ne želim se obazirati niti komentarisati na tragične predstave koje izvode ulizice i poltroni gotovo svake sedmice ispred sjedišta Suda BiH u Sarajevu, kada na jedan gazdin mig moraju bez pogovora doći u „mrski balkanski Teheran“ da ga brane urlicima, galamom i primitivizmom, ali ova sociopatska pojava ilustruje stanje u društvu i predstavlja veliko nacionalno poniženje.
S jedne strane užasna je slika uplašenog čovjeka, koji se želi prestaviti moćnom, koji igra igru sa svojim koalicionim partnerima te mentorima iz inostranstva, koji ga, uprkos brojnim dokazima nikada nisu procesuirali za kriminal, pljačku naroda i vijeka, brojne afere i stotine miliona pronevjerenog i otetog narodnog novca, ali od njega prave žrtvu kafkijanskim procesima kako bi produžili njegovu tiraniju i pokušaju popraviti imidž i ugled u narodu, koji je potpuno izgubio.
Sa druge strane još tužnije je gledati poltrone i ulizice kako mu se dodvoravaju, nedostojne mediokritete bez karaktera koje je postavio na važne funkcije, kako sramote srpski narod i Republiku Srpsku, želeći nas predstaviti kao bahate primitivce koji psuju, galame i ponašaju se kao prostaci.
Oni ne mogu sebe da osramite, kad svakako nemaju stida i obraza, ali mogu poniziti narod i Republiku Srpsku, šaljući slike i poruke koje neko priželjkuje, da su Srbi primitivci, razularena masa, ulizice bez časti i karaktera. Nepovezane misli i laprdanja pred kamerama, psovke i uvrede, dio su folklora koji je osmišljen, a koji ima za cilj da dodatno ubije i ono malo časti i dostojanstva što je ostalo u narodu i ljudima.
Još je tužnije i ogavnije gledati poltrone i ulizice koji rade u režimskim medijima, koji sebe zovu nekakvim novinarima, koji se iznova svaki put tobože dive junaštvu, u stvarnosti primitivizmu, prostakluku i maškaradi odmetnutih moćnika pomračenog uma, pa njihov kukavičluk, primitivizam i glupost pokušavaju predstaviti narodu kao nekakvu genijalnu odbranu, žrtvu, vrhunski patriotizam, borbu za srpstvo i nacionalnu stvar!?
Mediji se cijeli dan ismijavaju i sprdaju sa veselom Sanjom Vulić, šefom srpske reprezentacije i Kluba SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, zbog njenih sočnih psovki i primirivnog istupa pred kamerama, ali je meni žao jer je uvijek u režiranoj predstavi zapadne najteža uloga dvorske lude, koju svi drugi izbjegavaju.
Ako nam je crveni bašibozuk okupljen ispred Suda i Tužilaštva BiH krem našeg razorenog društa i Republike Srpske, najbolje što imamo i naša reprezentacije, onda nam se loše piše. Stotine je Srba procesuirano i osuđeno pred Sudom i Tužilaštvom BiH, al niko od srbendi i lažnih patriota koji kliču Vođi, nije se okupio u Sarajevu, niti je pomogao njihovu odbranu, ali za Lažnog Vođu svi moraju da dođu
Posebno je zanimljiv dolazak i uloga u predstavi advokata Nobila i Zagreba, koga mentori i Služba šalju na zadatak da dodatno motiviše Srbe da srljaju u glupost i nacionalno poniženje, jer svima mora biti jasno gdje se nalazi centar moći, koji bez pogovora sluša Uzurpator, i odakle stižu ključna naređenja i poruke, al naivni Srbi u Republici Srpskoj to ne vide jer su slijepi kod očiju pa uporno srljaju u propast, a to neće i ne žele da vide.
Režiser i Uzurpator ima zadatak da uništi i obesmisli sve, ponizi i razori naciju, prije svega moralno, demografski, privredno i finansijski, i nažalost posao odrađuje savršeno. Nije mi jasno kako u narodu nema malo iskre u kamenu, kako ne ustanu oni koji svaki dan pjevaju i pričaju o junaštvu svojih predaka, kako nema nikog da kaže DOSTA JE, rastjera bašibozuk i zaustavi proces poniženja i samouništenja nacije!?
