Jel’ ovo vladavina demokratije ili državne mafije?
Vlastodršci u Bosni i Hercegovini se uz poslovičnu galamu svađaju i dogovaraju na razne teme, pa tako i o „ubrzanom putu“ ka Evropskoj uniji. Ali, ispod sve te galame, u tišini nastavljaju da ubrzano dijele javna dobra zaobilazeći evropske standarde. Daju pod koncesije zemlju, šume, rijeke, rude, i to tako da se što manje zna o tim poslovima: nikada u većinsku korist naroda i građana koje zastupaju.
Tako se u Republici Srpskoj priprema novi zakon o geološkim istraživanjima, a predsjednik Milorad Dodik već uveliko govori o milijardama maraka rudnog bogatstva koje bi moglo da se da pod koncesiju: ima litujuma na Majevici, plemenitih metala na Ozrenu i drugim lokacijama.
Samo rijetki u opoziciji se glasno bune, a Dodik samo što ne kaže da se jedino on pita za sve u tom poslu i da će sve to podržati njegovi koalicioni partneri: Petar Đokić, Nenad Stevandić i ostali Nešići.
Tako nekako je u Federaciji BiH premijer Nermin Nikšić već završio jedan takav posao u Varešu, nakon procedure koja je bila više zatvorena, nego otvorena, ali pogađate: i tu je isto reč o milijardama maraka. Šta tu onda ima da preispituju nadležni ministar Ramo Isak i ostali nadležni koalicioni partneri, Elmedin Konaković i Edin Forto, kad su u svemu saučestvovali.
Isto kao i Dragan Čović i prvi opozicionar Bakir Izetbegović, koji su od ranije u tome učestvovali. I ne samo u tome.
A svi koji vjeruju u bajke da će ovdašnji narodi i građani imati najviše koristi od desetina milijardi maraka prirodnog bogatstva – mogu da nastave da im aplaudiraju: danas Vareš, sutra Lopare i Ozren, a prekosutra ko zna gdje. Mogu da nastave da aplaudiraju svoj toj domaćoj i stranoj gospodi sa zapada, istoka, severa i juga, koja se ubi objašnjavajući kako radi za dobrobit naroda i građana u ovoj zemlji: a prihodi od koncesija na javna dobra i prateći prihodi koji ostaju tim narodima i građanima, u odnosu na profit koncesionara, toliko su niski da bi se tome mogli nasmijati i u nekim afričkim zemljama.
A o zaštiti životne sredine i ekološkim standardima, koji važe u Evropskoj uniji, da se i ne govori: dovoljno je vidjeti da neki koncesionari podnose tužbe protiv ekoloških aktivista ili im prijete tužbama, iako nekoliko pojedinaca i malih udruženja ne mogu biti nikakva stvarna prijetnja velikom poslovanju koncesionara – da je to poslovanje tako prepošteno i društveno odgovorno, kao što za sebe tvrde.
Svemu tome mogu da aplaudiraju svi oni koji vjeruju da ovdje nema korumpiranih domaćih vlasti, već da je to pravo plemstvo koje će milijardama maraka od plemenitih metala i rudnog bogatstva još više obogatiti ovdašnje narode i građane: isto kao što je nesebično činilo i sa zemljom, šumama, rijekama….
Skoro sve je tako divno i krasno u toj njihovoj bajci, da se samo „lud“ čovjek može zapitati: jel’ ovo vladavina demokratije ili državne mafije ?
Autor: Slobodan Durmanović/ BN TV
