Frakcije uništavaju SDS

Srpska demokratska stranka (SDS) je bez sumnje stranka koja je ostavila snažan politički pečat u novijoj istoriji srpskog naroda u BiH, ali se danas nalazi u najvećoj krizi nakon 35 godina svoga postojanja. Da li će se sačuvati?

Bilo bi predugo i preširoko analizirati sve uzroke koji su SDS doveli u ovakvo stanje, ali jedan od faktora sigurno koji je permanentno iznutra uništavao SDS jeste frakcijska borba i mentalitet lokalnih lidera. Tu činjenicu možemo da vidimo na brojnim pojedinačnim primjerima, ali je izvjesno da se u tom kontinuitetu iscrpljivanja izgubio integralistički momenat politike SDS. Nestala je njegova nacionalna politika i ideja pokreta srpskog naroda koju je nosio SDS, a koju je trebalo u novijem vremenu pretočiti u stranačku politiku kako to narod očekuje.

Umjesto toga dobili smo male lokalne lidere i sitna potkusurivanja za lične interese, bez opštih ciljeva i stvarne brige za narod. Narod je uvijek dovoljno pametan da to prepozna i prezre.

Ono što karakteriše SDS danas jesu upravo te frakcijske borbe i sve se to potpuno jasno manifestovalo nakon nedavne propale skupštine te stranke, na kojoj je dotadašnji predsjednik Milan Miličević dao neopozivu ostavku. Iznuđenu ili ne, iznerviran ili ne… to je najmanje važno. Grupa koja je nakon toga na društvenim mrežama napravljena iz reda njegovih simpatizera pod nazivom „Narodna podrška dr Milanu Miličeviću“, a koju svakom prilikom promoviše gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović, pokazuje sav jad i bijedu takve frakcijske borbe u SDS. I što je najviše zbunjujuće za javnost, zašto bi se neko ko je dao neopozivu ostavku, nakon više od deset godina provedenih u vrhu stranke, sada najednom politički reinkarnirao, kao da ranije nije imao priliku da pokaže šta može i zna. Odatle, potpuno besmisleno djeluje poruka: „Vrati se Milane i napravi promjene!“

Da li će druga strana, koja je kritikovala Miličevića za loše rukovođenje strankom, pokazati potrebnu širinu da izađe ispod tog frakcijskog mentaliteta i sama mu ne podlegne, ostaje da se vidi. Ono što je djelovalo ohrabrujuće i suvislo jesu izjave načelnika Šamca Đorđa Milićevića nakon skupštine stranke, u kojima vidimo jedan dobar balans politike lokalnih i opštih tema, a koje ne ostavljaju utisak lične surevnjivosti i sujete. Ta vrsta kapaciteta je danas potrebna da bi se SDS vratio u politički život Republike Srpske kako to zaslužuje.

U svakom slučaju ta druga strana od koje se očekuje da možda nešto uradi i pokuša da sačuva SDS, moraće mnogo više da pokaže nego do sada, jer sama kritika nije dovoljna, a slika unutrašnjih svađa i frakcijskih borbi je nešto zadnje što je sada potrebno SDS. Prva im je stepenica taj frakcijski mentalitet i borba za integralnu politiku SDS. Ona će jasno pokazati da li je neko dostojan političke ideje SDS, koja je odavno prerasla brojne njene lidere i liderčiće.

ISTOK