Dodikov koncept odbrane doživio poraz

Dodikov koncept odbrane tokom procesa i nakon izricanja optužnice pred Sudom BiH pretrpio je potpuni poraz i svakim danom njegova situacija je sve teža.

Prije svega je slušajući svoje savjetnike, kako je sam rekao, doveo sebe u jednu kontradiktornu poziciju kada je odazivajući se na sudski proces dao legitimitet samo Sudu BiH, a da bi ga nakon izricanja presude proglasio nelegitimnim. Takav pristup ne može proći ne pred elementarnim poznavaocima prava.

Dodatno je Dodik nakon presude napravio niz poteza koji su ga dodatno učvrstili na poziciji nekoga ko ruši ustavni poredak, a pod izgovorom da pokušava da sačuva Dejtonsko uređenje BiH. Ni taj argument mu ne drži vodu, jer je prethodno glasajući za sve te institucije koje bi sada osporio i podržavajući ih u Parlamentu BiH, istima dao legitimitet i ugradio ih u ustavni sistem BiH.

Koncept suđenje Dodiku=suđenje Republici Srpskoj prevaziđen

U narednoj fazi Dodik je pokušao da jednom širokom kampanjom sam sudski proces predstavi kao suđenje Republici Srpskoj.

Pri tome je na svaki način u problem Dodik nastojao da uvuče što širi krug ljudi, što je dijelom i uspio, pa je optužnica proširena na predsjednika Vlade RS Radovana Viškovića i predsjednika NSRS Nenada Stevandića. Nije isključeno ni da se sudski proces proširi i na narodne poslanike koji su izglasali jednostrane i neustavne zakone u NSRS.

Pokušaj da se sudski proces samom Dodiku predstavi kao proces Republici Srpskoj jedino je naišao na razumijevanje kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je odavno u jednoj vrsti političke simbioze sa Dodikom, iako i režim u Srbiji, koji se takođe bori za svoj opstanak, pokušava da napravi otklon od najradikalnijih Dodikovih poteza.

Najveći poraz za Dodika je uslijedio kada je velika većina zaposlenih Srba iz RS u policijskim i pravosudnim institucijama na nivou BiH odbila da napusti posao u njima i pređe u entitetska institucije. Tako je pao u vodu i koncept uvlačenja širi slojeva stanovništva u RS u ovaj problem. Uz to treba reći da nikakva radikalizacija koja bi za posljedicu imala bilo kakvu obnovu etničkih sukoba ne nailazi na podršku ni na jednoj strani, jer ljudi još uvijek imao svježa sjećanja na pogubnost i besmislenost tih sukoba, jer oni ništa ne rješavaju, izuzev što u epilogu nakon ratnog pustošenja dobijemo strane tutore i jednu domaću kriminalnu strukturu koja u kohabitaciji sa stranim kapitalom pljačka sopstveni narod.

Odatle su i pokušaji internacionalizacije cijelog ovog problema, a što Dodik uporno pokušava, apsolutno na štetu i RS i BiH, jer ma koliko se na toj strani tražili saveznici, njihovi interesi su suštinski drugačiji od interesa naroda. To se najjasnije pokazuje na slučaju besprimjernog nuđenja domaćih resursa i rudnih bogatstava stranim centrima moći, da bi se zauzvrat dobili benefiti opstajanja na vlasti.

Dakle, sve ove opcije su u narodu pročitane i nakon što je narod vidio pravo lice vlasti, velika većina, izuzev jednog dijela indoktrinisanog naroda i interesno povezanog sa vlašću, sve to jasno vidi. Takva kritična masa više ne postoji i vlasti, kao i stranke, na ovim prostorima  takvu maglu ne mogu da prodaju.

Nakon svega Dodik i njegovi saoptuženi će ostati sami i ostavljeni na cjedilu, a narod će se baviti onim pitanjima kojima se i inače bavi svaki dan, a za šta vlast nikada nije pokazivala sluh, kako da egzistencijalno preživi i opstane.

ISTOK