Dodik vraćen na fabrička podešavanja
Pregled sedmice
Laž, prevare i politika nedosljednosti je jedina konstanta politike Milorada Dodika i ona se kreće u širokom dijapazonu od bahatog i neotesanog srbovanja do najcrnjeg podaništva, odnosno savijanja kičme pred svakim koji ima moć, a on neku vrstu interesa. Do sada mu je to kod naroda prolazilo i iz svih kriznih situacija je u javnosti izlazio kao “pobjednik”. Jedini konstantni gubitnik je srpski narod čiji je on navodni predvodnik, pa nikako nije jasno kako se njegove “pobjede” kontinuirano tako uspješno pretvaraju u gubitništvo za narod.
Dodik u diplomatskoj ofanzivi
Dodik je protekle sedmice bio u intenzivnoj diplomatskoj ofanzivi, od Bjelorusije, Rusije, Crne Gore, Turske… obijajući po bijelom svijetu od vrata do vrata, kamčeći pare od koga stigne. Ali, para nema za džabe i niko ih lako ne daje. Rusija se zabavila svojim problemima i jedino što može da ponudi su ordenja, Mađarska gleda svoje interese i kako da nam odere kožu, a Turska ima prešnijih stvari od slušanja Dodikove kuknjave i poniženja, iako je uvijek raspoložena za demonstraciju nekadašnje sile.
Nakon Rusije i susreta sa Putinom, Dodik je brže-bolje požurio u Tursku na Diplomatski forum u Antaliji gdje je stigao prije predsjednika Turske pa je pomalo bilo smiješno gledati iznenađenog Erdogana kad je prvo što je ugledao nakon što je izašao iz aviona bio Dodik. Po Erdoganovoj reakciji dalo se zaključiti da ga je Dodikovo prisustvo na pisti bezmalo iznenadilo, jer se očigledno nije uklapalo u protokol. Vjerovatno da je organizatorima rekao ili slagao, što je za njega isto, da se lično dogovorio sa Erdoganom, ali je slika rekla više od riječi. Ona je govorila: Odakle ti sada iskoči!
Стигао сам у Анталију у исто вријеме када и @RTErdogan .
Срдачно смо разговарали неколико минута, а био је присутан и министaр спољних послова Турске Хакан Фидан. pic.twitter.com/H02V9mf7hc— Милорад Додик (@MiloradDodik) February 29, 2024
Ipak, Dodik je stigao da u međuvremenu podigne i političku prašinu u Crnoj Gori i da im proda ponovo priču o “srpskom svijetu” kao prirodnoj normalizaciji srpskih odnosa, ali je udicu jedini progutao Andrija Mandić. Inicijative tipa Buk-Bijela je Vlada Crne Gore hladno ponovo odbila, a vjerovatno pravi razlog Dodikove posjete su unosni poslovi za koji se njegova firma bori za primat u Elektroprivredi Crne Gore protiv Vojina Lazarevića, jer se već tri godine raznim tužbama obaraju višemilionski tenderi.
Borci ganjaju Dodika, dok Dodik ganja Erdogana
Na domaćoj sceni smo imali obnutu sliku sve teže socijalne situacije stanovništva Srpske, a posebno boraca koji svakim danom doživljavaju nova poniženja.
Da nemaju zakonski osnov kojim bi se obračunavao borački dodatak, nego da zavise od dobre volje i raspoloženja vlasti, odnosno Radovana Višković, borcima je poručio Ustavni sud RS. Veseli Radovan nije ni trepnuo, nego je samouvjerenom i karakterističnom glupavošču potvrdio da time nije osporen borački dodatak (što Sud nije ni rekao!), izbjegavajući vješto da objasni zašto način obračuna nije zakonski definisan, nego je visina boračkog dodatka stvar dobre volje vlasti koja se pokriva pričom o raspoloživim sredstvima. A njih je sve manje i dubioza sve veća. Para nema!
Mandatar još malo
U isto vrijeme nastavlja se trend ponižavanja i obespravljivanja boraca, naspram onih koji baruta nisu mirisali, ali su zasjeli na sve moguće i nemoguće pozicije. Za to vrijeme se borcima od istih tih daju otkazi, sa obrazloženjima koja su bez elementarne ljudskosti. Pa nam je direktor Agencije za strance BiH Žarko Laketa “objasnio” da je borcu prve kategorije i ocu četvero djece Iliji Mastiloviću obustavio radni angažman jer mu je istekao međunarodni projekat koji je sada on prisvojio. Nije objasnio kako se u istoj toj agenciji našlo 30-ak radnih mjesta za razne stranačke uhljebe kojima rok trajanja nikada da istekne. Rat i učešće u ratu da i ne pominjemo, jer je taj projekat za ovu vlast davno istekao.
Za neke granica ipak postoji
Branioci lika i djela Milorada Dodika imali su ove sedmice još jednu priliku da manifestuju svoj patriotizam i Srpsku brane na granicama koje su sami postavili, pred Sudom i Tužilaštvom BiH. Samo suđenje je postalo opšta farsa i jedini dobitnik iz pravne rašomonijade bi opet mogao biti upravo Dodik. I u slučaju da izgubi, kada će se predstaviti žrtvom, i u slučaju da bude oslobođen, čime će obesmisliti tu pravosudnu instituciju. Čini se da i stranci koji su očigledno pokrenuli cijelu ovu stvar ne znaju koja je izlazna varijanta i sada bi najradije da od svega operu ruke. A o Kristijanu Šmitu ne treba ni trošiti riječi, on ne zna ni gdje je pošao ni gdje je došao.
Ipak, braniocima nije sve išlo po planu. Na tu istu liniju su došli službenim vozilima, samo što se „mrska“ sarajevska policija dosjetila da njihovo bahato parkiranje po zelenim površinama oko Tužilaštva kažnjava angažovanjem pauka, pa su se neki o ljutu jadu zabavili dok auto ne izbave nazad. A neki nisu imali kuda nego su stopirali nazad.
Nema druge nego stopirati na putu nazad
Šlag na tortu: Prenos nadležnosti i kapitulacija Dodika
Da se Dodik vratio na fabrička zapadna podešavanja ustvrdio je Darko Babalj, poslanik SDS u Parlamentu BiH, nakon što je SNSD (sa izuzetkom Radmanovića!) usvojio još jedan od tzv. evropskih zakona, sada o sukobu interesa. Komisija koja odlučuje o predmetima odluke donosi većinom, ne obazirući se na entitetsku nadležnost i glasanje. Tako se još jednom potvrdilo da Dodik jedno priča za narod, a drugo radi u praksi, jer mu se može. Zakon o Ustavnom sudu BiH više niko i ne pominje.
Babalj je pomenutu situaciju nazvao Dodikom kapitulacijom i čestitao Trojki koja ga je na to vještim političkim manevrima natjerala.
Dakle, možemo u EU! Dodik je spreman, a narodu kako bude. I još ako bude tendera i para… a biće! Jer drugi ih ne daju.
ISTOK
