Profesor Nebojša Macanović u emisiji „Neispričano“ otkrio je zabrinjavajuće informacije o tome kako je vrbovanje maloljetnika postalo unosan posao kriminalaca u Republici Srpskoj.
Kriminalci tako prvo vrbuju djecu mlađu od 14 godina da za njih čine krivična djela, a zatim i maloljetnike iz imućnijih porodica.
Podsjećanja radi, u skladu sa članom 1 (stav 2) Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupka Republike Srpske, djeca ispod 14 godina nisu krivično odgovorna.
– Ulica i dokolica su najrizičniji faktori i mnoga djeca sa ulice krenu putem kriminala. Kriminalci često zloupotrebljavaju djecu, pogotovo onu ispod 14 godina, jer ona nisu krivično odgovorna. Imamo dosta slučajeva u gradovima gdje se sve radi sistematski i planski od strane iskusnih i starijih kriminalaca, gdje oni vrbuju djecu koja su mlađa od 14 godina za njihove kriminalne radnje, a isto tako tu djecu koriste kako bi došli do maloljetnika iz materijalno situiranih porodica. Kasnije tim maloljetnicima nude marihuanu, spid, alkohol, besplatno, u početku naravno – otkriva zabrinjavajuće informacije Macanović.
Dodaje kako kriminalci na taj način maloljetnike polako uvlače u svijet narkotika.
– Navlače ih polako u svijet narkotika i prvo sve dobiju besplatno, onda ih vode da se zadužuju, ali ne kod roditelja, jer bi oni primijetili da novac nestaje iz kuće, već kod zelenaša. Kada suma dođe do 10.000 KM, onda zelenaš zove roditelje tih maloljetnika i bukvalno, kao što banka zove sudužnike na kreditu, na identičan način. To je jedna stvar koja se sve češće dešava u društvu- istakao je profesor Macanović.
Objašnjavajući načine na koji djeca dolaze u dodir sa ulicom, Macanović navodi da roditelji u borbi za egzistenciju zanemaruju svoju djecu ili to zanemarivanje potkupljuju materijalnim stvarima, poput telefona.
– Najvažnija je pažnja, priča i ljubav i to je nešto što je neprocjenjivo, kad je u pitanju socijalizacija djece da im posvetimo vrijeme, ljubav i povjerenje od strane roditelja. Najvažnije je da djeca imaju organizovano slobodno vrijeme i da se bave nekim sportom u kojem osjećaju zadovoljstvo i u kojem se osjećaju prijatno. Danas nekako roditelji forsiraju djecu samo na fudbal, na košarku na te masovne i popularne sportove, a možda će to dijete biti zadovoljnije da trenira stolni tenis ili neki drugi sport koji nije toliko popularan- zaključio je Macanović.
