Da li će opozicija u Srpskoj ponuditi nešto konkretnije od kritike Dodika?!
Milorad Dodik radi svoj politički posao obesmišljavanja i poništavanja Republike Srpske od kada je nasilnim putem doveden na vlast od strane zapadnog dijela Međunarodne zajednice. Nakon brojnih destrukcija sada je ukinuo 9. januar kao Dan Republike Srpske. Preostalo je još samo da poništi Dejtonsku strukturu BiH i dovede u pitanje poziciju Republike Srpske. I sve to jednom izokrenutom dijalektikom pod izgovorom borbe za nacionalne interese Srba na prostoru BiH.
Aleksandar Vučić, koji na svoj način instrumentalizuje lošu političku poziciju Srba, posebno na Kosovu, a sada nakon Rezolucije o Srebrenici i u BiH, da bi profitirao na netom održanim lokalnim izborima u Srbiji, ipak nije dozvolio Dodiku da kontaminira aktuelni Svesrpski sabor i spriječio ga je da u tekst Deklaracije unese eksplicitan zahtjev za referendumom u Republici Srpskoj, izdvajanja iz BiH i ujedinjenja sa Srbijom. On je Dodiku poručio da nije dobro vrijeme za tako nešto, ostavljajući prostor da se taj stav može i promijeniti, ali izvjesno spuštajući na zemlju euforičnog Dodika nakon njegove posjete Rusiji. Pri tome je i sama ruska podrška problematična iz nekoliko razloga i više je posljedica potrebe Rusije da proširi zonu konflikta na Balkan i izmještanje za njih frustrirajućeg sukoba sa praga Rusije u Ukrajini. Ovakva vrsta tzv. „korisnih idiota“ je idealna za to i ne treba sumnjati da će Rusija to i da iskoristi.
Ipak, Dodik je uspio da isposluje i u tekst Deklaracije unese stav o promjeni Dana Republike Srpske koji je sada 15. februara kada i Dan državnosti Srbije, očigledno smatrajući to dobrom prilikom da se oslobodi neprijatne odluke Ustavnog suda BiH i osporavanja 9. januara. Dvije Narodne skupštine Srbije i Republike Srpske su se obavezale da tu promjenu zvanično potvrde i nakon toga će 9. januar nepovratno otići u prošlost, iako će aktuelna vlast u Srpskoj vjerovatno u prvoj godini nakon njegovog ukidanja pokušati da to predstavi drugačije i obilježi ga kao dan sjećanja na datum stvaranja Republike Srpske i odluke Skupštine srpskog naroda u BiH.
Naravno da se radi o prekrajanju istorije i SDS je najpozvanija stranka, koja je svojevremeno i bila njen politički autor, da ne samo ospori tu promjenu, nego i da ponudi konkretnije odgovore osim retoričkih kritika Dodika. Negativna reagovanja su došla i od ostalih opozicionih stranaka, ali to samo po sebi neće biti dovoljno, imajući u vidu da se vlast u Srpskoj ne obraća pažnju na te kritike. U najmanju ruku bi na liniji provedenog refereenduma o 9. januaru trebalo organizovati peticiju PROTIV UKIDANJA 9. JANUARA KAO DANA REPUBLIKE SRPSKE, ali i nastaviti njegovo obilježavanje, možda baš na Palama gdje je nekadašnja Skupština srpskog naroda u BiH i donijela Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, kao nezavisne cjeline unutar BiH. Upravo je na SDS da tako nešto organizuje. Naravno, ne iz inata, niti protiv bilo koga, nego na jedan dostojanstven i emancipovan način, bez nepotrebnog populizma i folklornih predstava za narod.
Nije zgorega ni podsejtiti da je Milorad Dodik i tada kao reformista u klubu tzv. nezavisnih poslanika preferirao Vens-Ovenov plan koji da je prihvaćen nikada ne bi rezultovao Republikom Srpskom kao jedinstvenom teritorijalnom cjelinom. Ta teritorijalna veza je prekinuta upravo za vrijeme Dodikovog mandata kao predsjednika Vlade RS arbitražnom odlukom za Brčko, kada je Brčko postalo jedinstven kondominijum, a RS izgubila polovinu svoje teritorije u Brčkom. Upravo bi Brčko bio potencijalna tačka zaustavljanja bilo kakvog neprihvatljivog avanturizma sa srpske strane od strane onih država u Međuanrodnoj zajednici koje to ne bi dozvolile, a potpuno je jasno da je to NATO.
Reakcija opozicije u svakom slučaju mora da bude i jača i konkretnija, jer se Dodik u svom destruktivnom nacionalnom pohodu neće lako zaustaviti. Tim prije što njegove najave dalje političke krize vrlo izvjesno mogu da odvedu u destrukciju Dejtonskog sporazuma i otvaranje neke nove međunarodne arbitraže koja bi, kako je to nedavno otvoreno najavila američka ambasada, bila nepovoljna za Republiku Srpsku.
Dakle, opozicija ima daleko veću odgovornost od deklarativne kritike i moraće ponuditi konkretnije odgovore na ova pitanja. I protesti su legitimno sredstvo vaninstitucionalne borbe za opoziciju, ako je treba na to podsjećati.
ISTOK
