Blanuša upozorio Petrovića da ne istrčava sa kandidaturama

Prof. dr Branko Blanuša, novi predsjednik SDS, upozorio je nakon nedavne Skupštine SDS gradonačelnika Bijeljine Ljubišu Petrovića da ne istrčava samoinicijativno sa prijedlozima o kandidaturama za predstojeće izbore u 2026. smatrajući da je to prerano i da, kako i sam naglašava, prethodno treba da se obave konsultacije između opozicionih stranaka.

Iako je Petrović predložio upravo Blanušu za kandidata SDS za predsjednika RS, za šta je dobio glasnu podršku od Nebojše Vukanovića, lidera stranke Za pravdu i red, koji je bio gost Skupštine SDS, pitanje je koliko je ovaj gest bio dobronamjeran i više se tumači kao zabijanje klina u odnose u opoziciji. U atmosferi pozitivnih i podignutih očekivanjima u SDS, ovaj prijedlog je dobio jednoglasnu podršku delagata Skupštine, ali je bilo dosta i onih koji su ovaj potez smatrali nepotrebnim. Tim prije što je Glavni odbor SDS samo desetak dana prije Skupštine SDS nominovao Blanušu za kandidata SDS na narednim izborima i kao prijedlog ga uputio opoziciji.

Potpuno je jasno da se ne radi samo o slučajnim inicijativama, nego nastojanju jednog dijela funkcionera SDS da se naruše odnosi sa Draškom Stanivukovićem, a čega je najveći zagovornik upravo Vukanović. Zbog toga je Blanuša i rekao Petroviću da se o takvim inicijativama prethodno treba konsultovati sa rukovodstvom stranke. Iako nije nikakva tajna da u dobrom dijelu SDS postoji i negativno raspoloženju prema Stanivukoviću, posebno zbog prelazaka pojedinaca iz SDS u njegov pokret.

Pri tome Ljubiša Petrović već treću godinu na svaki način nastoji da izbjegne održavanje unutarstranačkih izbora u Bijeljini u jednom od najznačajnijih odbora te stranke, kojim on upravlja autokratski i nedemokratskim metodama „eliminiše“ istaknute pojedince iz toga odbora, prije svega Mirjanu Orašanin, koja je jedna od najboljih poslanica SDS u NSRS. U ništa boljoj poziciji nije ni Tomica Stojanović, takođe poslanik iz Bijeljine, a svoj odnos prema njima Petrović je pokazao kada ih nije delegirao ni za delegate Skupštine ispred Bijeljine na prethodnom zasjedanju. Interesantno je i da je jedan od funkcionera SDS iz njenog rukovodstva Aleksandra Pandurević, kao „novi stanovnik Bijeljine“, sada zdušno na strani Petrovića, iako je svojevremeno na referendumu za gradonačelnika Bijeljine bila jedan od rijetkih funbkcionera koji ne samo da nije dala nikakav doprinos u tadašnjoj odbrani Petrovića, nego je imala najcrnje stavove o njemu.

Neorganizovanost SDS u Bijeljini se odrazila i na slabiji rezultat te stranke od očekivanog na nedavnim prijevremenim izborima za predsjednika RS, što je Petrović pokušao da objasni nekom smiješnom matematikom, predstavljajući svoj rezultat boljim nego Draškov u Banjaluci.

Možda je to i jedan od razloga zašto je Blanuša nakon izbora za predsjednika upravo Bijeljinu kao odbor naglašeno izdvojio kao sredinu u kojoj stranka treba da sredi stanje i provede unutarstranačke izbore, koje Petrović godinama izbjegava, a što mu je prethodno rukovodstvo tolerisalo, tražeći zauzvrat njegovu lojalnost u unutarstranačkim neslaganjima u SDS kojim putem i na koji način ta stranka treba da se vodi. Očigledno je i da su neki izvan SDS vješto koristili to stanje narušenih unutrašnjih odnosa i nastojali da mu nametnu svoja viđenja odnosa u opoziciji. Sinergija je bila obostrana.

U svakom slučaju, dok nas iz opozicije zasipaju svim mogućim samokandidaturama, pred Blanušom je nimalo jednostavan zadatak da smiri te nezrele i bolesne strasti i kanališe energiju glasača u pozitivnom smjeru, ukoliko opozicija misli da napravi dobar rezultat na izborima 2026. A glasači su rekli svoje, sve ostalo je do opozicije.

ISTOK