Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), tokom prvih četiri mjeseca ove godine voda se u BiH najviše uvozila iz zemalja regiona Srbije, Hrvatske, Slovenije, ali i Italije i Francuske, te Turske.
– Tokom ovog perioda iz BiH se voda najviše izvozila u Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, Srbiju i Austriju – navodi se u podacima UIO BiH.
Zanimljivo je da BiH kao zemlja koja obiluje prirodnim izvorima pitke vode svake godine više vode uveze nego što izveze.
Ekonomski analitičari komentarišu da je uvoz vode u BiH u potpunosti neopravdan, te da je jedan od razloga ovakve situacije nedovoljna promocija domaćih proizvoda, ali i da, nažalost, jedan dio krivice snose i domaći potrošači koji preferiraju strane brendove.
Kako je u razgovoru rekao ekonomski analitičar Igor Gavran, uvoz vode dominira iz više razloga, a jedan od njih je i to što domaći proizvođači nisu prepoznati kao brendovi van države.
– Da bi se to promijenilo potrebno je puno ulaganja u promociju. Određene svjetske nagrade za kvalitet koje su osvojene su svakako pomogle, ali nisu dovoljne jer i to treba promovisati – izjavio je Gavran, dodajući da, da bi se više promovisala domaća proizvodnja, potrebno je i bolje poslovno okruženje.
– Kada je riječ o konkurenciji nekim svjetskim brendovima to je gotovo nemoguće s obzirom na njihova sredstva za promociju – naveo je Gavran, ističući da je drugi faktor koji otežava izvoz i to što se u svim uslovno rečeno normalnim državama preferira domaća voda.
– Gotovo da nema zemlje u kojoj ne dominira domaća voda. Unatoč svjetskim brendovima građani prepoznaju vlastiti kvalitet. BiH je, kada je riječ o uvozu, negativni izuzetak gdje je uvoz u potpunosti neopravdan. Dok za izvoz možemo naći opravdanja zašto nije veći, za uvoz slobodno možemo reći da je gotovo cijeli iznos od 86 miliona KM uvezene vode višak, jer u BiH imamo sasvim dovoljno domaćih izvora vode vrhunskog kvaliteta – rekao je Gavran.
Dodao je da su najveći razlog zašto dolazi do tolikog uvoza, nažalost, upravo domaći potrošači.
– Najveći dio ovog uvoza se odnosi na bh. građane koji nerazumno donose odluku da kupe uvoznu vodu umjesto domaće. Da li je to zbog neinformisanosti, zbog nesvjesnosti da je domaća voda boljeg ili makar jednako dobrog kvaliteta kao i uvozna. Da li je zbog ličnih preferencija, da li zbog nerazumijevanja da ono što dolazi iz Srbije i Hrvatske nije domaći proizvod – rekao je Gavran.
Da se nedovoljno ulaže u promociju domaćih brendova vode potvrdio je i ekonomski analitičar Milenko Stanić, koji ističe da u BiH ne postoji veliko preduzeće koje se bavi proizvodnjom vode.
– Samo velika, krupna preduzeća mogu da nastupaju na inostranim tržištima. Kod nas u proizvodnji vode, ali i drugim sektorima, dominiraju sitna preduzeća, sa malim obimom proizvodnje. Veći obim proizvodnje znači i manji trošak proizvodnje po jedinici proizvoda – rekao je Stanić, dodajući da domaća preduzeća ne mogu da ulažu u promociju svojih proizvoda.
– Naše organizacije nemaju uvid u značaj promocije, ali i nemaju sredstva za promociju. Važna je podrška našim izvoznicima, Vlada Srpske ima ograničene fondove, ali oni sigurno nisu zadovoljavajući i na onom nivou koji proizvođači izvoznici u drugim zemljama imaju – naveo je Stanić.
Istakao je da su promjena odnosa prema domaćoj proizvodnji i veća podrška izvoznicima neophodni da se balans između uvoza i izvoza vode poboljša.
– Mi imamo mnogo veće resurse pitke vode u odnosu na one zemlje od kojih uvozimo vodu. Ključ je u stvaranju uslova da bolje koristimo te resurse – zaključio je Stanić, pišu Nezavisne novine.
Agencije
