Posljednjih godina, cijene usluga čišćenja značajno su porasle u svim državama regiona, dok je istovremeno sve teže pronaći osobe koje su voljne redovno obavljati taj posao.
Prije dvije godine u Hrvatskoj, sat čišćenja bio je plaćen oko 15 evra, dok danas retko ko pristaje da radi za manje od 20 do 25 evra. Čistači često koriste sredstva i opremu vlasnika, uz dodatne troškove prevoza. Većina njih radi vikendom, često “na crno”, a posao preuzimaju i osobe sa stalnim zanimanjima, poput profesora ili zaposlenih u javnim službama. Iako se može dobro zaraditi, rad je zahtijevan i nepredvidiv, piše Dnevno.
Na društvenim mrežama često se raspravlja o cijenama čišćenja apartmana. Jedna korisnica popularne grupe “Mame iz Šibenika” pitala je koliko naplaćuju čišćenje apartmana od 35 kvadrata nakon odlaska gostiju.
Odgovori su bili različiti: “50 evra po apartmanu”, “Računajte da posla ima više jer turisti kuvaju u apartmanima”, “Sat vremena čišćenja – 20 evra”.
Visoki troškovi održavanja smeštaja
U praksi, čišćenje apartmana na moru može trajati i do četiri sata, što čistačima donosi zaradu od 100 evra po angažmanu. Ivana iz Istre, koja inače radi u državnoj upravi, vikendima čisti vile za odmor.
– Počela sam slučajno pomažući prijateljici, a sada imam svoje klijente – rekla je za Jutarnji list.
Osim čišćenja, vlasnici nekretnina suočeni su sa visokim troškovima održavanja. Na primjer, šišanje ograde u vrtu košta 50 evra, isto kao i sat vremena čišćenja bazena pomoću robota. Oni koji iznajmljuju smeštaj na jednu noć često se suočavaju sa troškovima koji premašuju zaradu od noćenja. Neki vlasnici prebacuju dio tih troškova na goste kroz dodatne naknade.
300 do 500 evra po dolasku?
Jedan iznajmljivač sa Krka otkrio je kako rješava problem visokih cijena.
– Imam ugovor sa vlasnicom servisa za čišćenje i plaćam 150 evra za kuću od 240 kvadrata. Da idem preko druge agencije, bilo bi puno skuplje – čak 300 do 500 evra po dolasku – otkrio jeon.
Stručnjaci upozoravaju da rast cijena usluga čišćenja proizilazi iz povećanja privatnog smještaja i odlaska radne snage u inostranstvo. Mnogi vlasnici razmišljaju o odustajanju od iznajmljivanja zbog neisplativosti troškova održavanja. Ako se trend rasta cijena nastavi, ponuda smještaja mogla bi se smanjiti, što bi imalo šire posljedice na turizam i ekonomiju.
U destinacijama sa dužom sezonom situacija je nešto povoljnija jer omogućava bolje uslove organizacije čišćenja. Ipak, rast cijena stvara začarani krug u kojem gube svi – vlasnici smještaja, radnici i operateri. Ako se ne pronađe rješenje, budućnost turističkog iznajmljivanja mogla bi postati neizvesna.
