Život na margini: Položaj osoba sa invaliditetom
Život na margini. Život bez jednakih mogućnosti. Život ispod ljudskog dostojanstva…
Vidosava Đorđić živi sama, i u kolicima koje je dobila kao donaciju. Vidosava prima malu penziju. Pravo na ličnu invalidninu nema jer joj invaliditet nije nastao u razvojnom dobu, nego poslije18. godine. Ipak, ne kuka.
Na pitanje šta joj je najviše potrebno, odgovara. “Električna kolica. Tražila sam od doktora. Oni su rekli da nemam pravo, kad mi odu ruke, eto tako je zakon”, kaže Vidosava.
Arsurd. Pravilnikom, električna kolica mogu dobiti lica koja imaju najveći stepen funkcionalne onesposobljenosti sistema za kretanje. U prevodu bez funkcije i ruku i nogu.
“Mi danas teško dolazimo do ortopedskih pomagala Nismo u mogućnosti da biramo ortopedsko pomagalo. Obično su ta pomagala neadekvatna, lošeg kvaliteta. Propisi su katastrofalni”, kaže Anđelko Bogdanović, izvršni direktor Udruženja distrofičara, Bijeljina.
Osobe sa invaliditetom suočavaju se sa brojnim preprekama pri samom izlasku iz kuće.
“Ima arhitektonskih prepreka. Na primjer u nekim ustanovama nema rampe, lifta. Ili ako ima rampa, onda kosina nije prilagođena, mora veliki napor da se uloži da bi se popeo ili spustio, svejedno”, kaže Nikolina Jović.
Prepreke su svuda, u svim segmetima života. Ipak, Nikolina se ne predaje. Želi bolju budućnost za sebe. Upravo završava srednju ekonomsku školu pri Centru za obrazovanje odraslih. Ima cilj da upiše i fakultet, a nakon toga da dođe i do adekvatnog zaposlenja. Ono što boli najviše, to je, kaže, diskriminacija.
“Mi smo u svijetu gdje su ljudi puni predrasuda, diskriminacije, gledaju naspoprijeko. Mnogi misle da mi nemamo pravo na normalan život, da treba da budemo samo kod kuće, da grubo rečeno nismo vrijedni života, a nije tako”, kaže Nikolina.
“Suština naše priče je da UN konvencija nije zaživjela. Određene strukture političke ili stranke donose odluke, zakonska, podzakonska akta i odluke iz fotelja gdje ne konsultuju nas. Oni misle da oni bolje znaju šta nama treba, a upravo ne koriste udruženja, saveze sa područja RS i BiH”, kaže Milorad Jović, sekretar Koalicije “Kolosi”, Bijeljina.
Zahvaljujući organizacijama koje se bave poboljšanjem položaja osoba sa invaliditetom, kroz projekte, koje finansira EU, stvari se pokušavaju pomjeriti. Jedan od njih je I inkluzija osoba s invaliditetom i socijalna saradnja koji provodi Karitas.
Projekat će trajati tri godine, a predviđeno je niz aktivnosti koje su usmjerene na jačanje organizacija osoba s invaliditetom, jačanje njihovih koalicija i drugih tijela, unapređenje saradnje s javnim sektorom te pokretanje zagovaračkih inicijativa za prava osoba s invaliditetom u BiH.
(BN)
