Kornelije Kovač mu je ponovo napravio sjetnu ariju, koju je nazvao “April u Beogradu”.
Bila je to pjesma koju je Kovač napravio kao sjećanje na svoje vojničke dane. Iako Čola u to vrijeme još nije otišao u JNA, mogao je da osjeti nostalgični duh pjesme i da je perfektno prenese. Pjesma, naravno, trijumfuje na festivalu, a Čola je ponovo na tronu. Obožavateljke zamišljaju da su baš one djevojke što imaju usne što se divno ljube.
Pobjede na festivalima donosile su popularnost. Prostim razmišljanjem mladi ekonomista je došao do formule uspjeha koji ga je zadovoljavao u tom momentu. Festivali su bili odskočna daska i dobra promocija za pjesme, ali su se pare mogle zaraditi samo na turnejama. Bez razmišljanja je prihvatio novu ponudu za turneju po gradovima SSSR, veoma brzo poslije pobjede na Beogradskom proleću.
Nekoliko pjesama pripremio je i na ruskom jeziku. Ušao je sa pratećim orkestrom Saše Radojčića. U kompletnom programu ture učestvovali su pjevači Beti Đorđević, Seka Kojadinović i Zlatko Pejaković. Od koncerta u Moskvi publika u SSSR-u odlično je prihvatala Čolićeve pjesme. Iako nije razumjela njegove šlagere na srpskom, dobro su prolazile energične pjesme bržeg ritma. Njegova vatrena priroda uspijevala bi za tili čas da izazove radost kod ruske publike.
Tog ljeta su bile nesnosne vrućine i Čola se sjeća kako je bilo veoma naporno fizički izdržati koncerte.
– Bilo je pretoplo, ali su nas svuda dočekivali sa velikim interesovanjem. Ja sam se jako trudio da popularišem domaću zabavnu muziku i čini mi se da sam uspio u tome. Neću biti neskroman ako kažem da sam tada osvojio srca sovjetske mlade publike. Na žalost, honorari su ostali nepromijenjeni kao prije par godina, kada sam tamo išao na turneju. Tražili su kvalitetan inostrani program i mi smo im to dali. Stekao sam puno estradnog iskustva, upoznao jednu veliku zemlju i divne ljude. Koliko sam samo taj put dobio poklona od srebra, preko lutaka do babuški – prisjeća se Čola.
(Srpskainfo)
