Vladimir Mitrić – napad, godine protkane prijetnjama i život pod obezbjeđenjem

Vladimir Mitrić, novinar iz Loznice, već 18 godina živi pod policijskim obezbjeđenjem. Pretučen je u sred dana u ulazu u zgradu u kojoj živi, 12. septembra 2005. godine, nakon serije verbalnih i pretnji demoliranjem automobila, prenosi UNS.

Kako kaže za UNS, pretučen je „na samo desetak koraka od bašte pune gostiju u kojoj su bila četiri policajca, u civilu, van dužnosti i, kako se kasnije ispostavilo, dvojica ljudi koji su označeni kao ’česta policijska operativna veza’“.

Njegovi problemi počeli su, kako navodi, poslije ubistva Željka Ražnatovića Arkana, 15. januara 2000. godine u beogradskom hotelu Interkontinental.

„Moje pisanje ukazivalo je ’odakle vjetar duva’, o čemu sam svakodnevno izvještavao“, kaže Mitrić i dodaje da je „zanimljivo da sam se, zbog načina na koji sam pisao, zamjerio i ’arkanovcima’ i onima koji su bili protiv njih“.

Nije bilo dana da nisam dobijao telefonske, ali i druge, pretnje. Dolazile su sa raznih mesta, i sve su bile istinsko ugrožavanje bezbednosti“, priča.

Mitrić je u godinama koje su uslijedile, pored pretnji, nastavio da radi i piše o kriminalu s obe strane Drine. Pisao je o zloupotrebama, dilovanju droge, trgovini ljudima, ubistvima, krijumčarenju ljudi i automobila preko Drine, minsko-eksplozivnim sredstvima, o početku „pljačkaške privatizacije“…

„Od izlaska osumnjičenih za Arkanovo ubistvo iz pritvora, kojih je najviše iz Loznice, tri puta su mi, u strogom centru grada, demolirana kola“, priča za UNS, „da bi me konačno prebili 12. septembra 2005. godine“.

„Napadač, inače, policajac PS Novi Beograd, koji je prije toga hapšen zbog reketiranja lozničke porodice, nije čak bio ni maskiran. Napad na mene je bio, po akciji i po prostoru gdje se dogodio, identičan onom na Milana Pantića u Jagodini. Preživio sam možda samo zato što sam imao više sreće, što sam zakoračio da mi prvi udarac bejzbol palicom ne bude u glavu, već među plećke i što sam rukama grčevito branio glavu, zbog čega mi je ruka polomljena“, kaže Mitrić.

Napadaču je suđeno za nanošenje teških tjelesnih povreda, iako je, kako kaže ovaj loznički novinar, „imao mišljenje sudskih vještaka koji su ukazivali da je u pitanju ubistvo u pokušaju“.

Suđenje je trajalo šest godina. Prvi put je prvostepeno u Osnovnom sudu u Loznici napadač osuđen na šest mjeseci zatvora. Sudsko veće ukinulo je tu presudu.

„Ponovo je u Osnovnom sudu u Loznici osuđen na šest meseci, da bi Apelacioni sud donio kaznu od godinu dana zatvora. Nije je izdržao u cjelosti, jer je bio obuhvaćen pomilovanjima tadašnjeg predsjednika Tomislava Nikolića“, kaže Mitrić.

Uporedo sa ovim postupkom osuđen je, priča loznički novinar, novčanom kaznom i zbog uvrede koju mu je uputio na suđenju.

„Nikad nije pokazao namjeru da prizna djela, da se pokaje. Dosuđene sudske troškove i naknadu kazne nikada nije platio. Izigrava propise, tako što fiktivno odjavljuje i prijavljuje adrese, a imao je dovoljno vremena da sve dragocjenosti prevede na druge“, kaže Mitrić.

Ugrožavanje sigurnosti i uvrede i 17 godina poslije napada

Prošle godine u oktobru, 17 godina od napada, dok je bio u Draginjcu na novinarskom zadatku, u jednom restoranu policajac u penziji je počeo da ga vrijeđa.

Kako za UNS kaže, nakon serije ozbiljnih uvreda policajac mu je rekao i „da pouzdano zna da će onaj koji me je prebio 12. septembra 2005. ponovo da me prebije“.

Svemu tome svjedočili su i policajci iz obezbeđenja. Tužio sam ga za uvrede, a Osnovno javno tužilaštvo ga je optužilo i za ugrožavanje sigurnosti. Predmet je spojen, saslušani su svjedoci, a na ročištu koje će biti održano 13. decembra očekujem kraj suđenja“, priča Mitrić i dodaje da je sudija za prethodni postupak osumnjičenom odredila mjeru javljanja u policiju dva puta nedjeljno.

Dodaje da je veliki uspeh njegovog advokatskog tima što je sudija, uprkos protivljenju odbrane, prihvatila predlog da u spise predmeta uvrsti i presudu protiv policajca u penziji koji ga je pretukao.

Dodaje da je veliki uspjeh njegovog advokatskog tima što je sudija, uprkos protivljenju odbrane, prihvatila predlog da u spise predmeta uvrsti i presudu protiv policajca u penziji koji ga je pretukao.

Život sa obezbjeđenjem težak, ali neophodan

Život pod stalnim policijskim obezbeđenjem nije lak, kaže Mitrić, ali ističe da bi, iako ono važi samo za područje PU Šabac, eventualno ukidanje obezbjeđenja bilo veoma loše jer svaki njegov tekst i dalje izaziva burne reakcije i donosi mu probleme.

On za UNS ističe da su većina policajaca koji ga posljednjih godina obezbeđuju sjajni profesionalci i ljudi, dok je ranije imao probleme.

Kako kaže, prvi put u posljednjih 18 godina ima nadu i u nepristrasnost sudija i tužilaca, ali i bolji odnos sa lokalnom policijom, što je u godinama neposredno nakon napada na njega bilo nezamislivo.

„Ranije su mi ovdašnje starješine slale policajce koji su po isteku smjene odlazili u kafiće u centru grada i sjedeli sa mojim napadačem i njegovom, naravno, kriminalnom družinom. Zadovoljan sam i odnosom starješina zaduženih za moje obezbjeđenje, koji su i sami bili na mukama, jer su im neki od kolega zamjerali što su u dobrim odnosima sa mnom“, kaže on.

Mitrić navodi da je potvrda da je uvijek pisao istinu, ali se ona nekima nije sviđala, i to što je „komandir policije za koga je ukazivao u svojim tekstovima da je u leglu kriminala još od 2000. godine, uhapšen posle 11 godina“.

„Starješina policije o čijim sam mešetarenjima pisao prije sedam, osam godina, nedavno je uhapšen, a jedan njihov kolega, o kome sam takođe pisao, dogurao je skoro do najvišeg mjesta u lokalnoj policiji, a onda je, po kazni, nedavno premješten, kao i jedan od njegovih zaštitnika iz policije. Uhapšene su i neke sudije koji su mi zagorčavali život, a svjedočio sam, što će kasnije da se potvrdi, da su bili zaštitnici junaka mojih tekstova“, kaže Mitrić.

Mitric kaže da kriminalni krugovi prema njemu ne miruju.Tako navodi primjer da je sin velikog lozničkog narko dilera,pravosnažnosti osuđenog, koji se i sam time bavi na društvenim mrežama napisao za njega da je ‘dobar kad Drina nadođe“.Užasno je ističe o njemu govorio i aktuelni pomoćnik komandira policije u Malom Zborniku,koji je te gadosti izbrisao tek kad ga je njegov bivši načelnik upozorio na moguću odgovornost.

-Kako da budem miran kad i policijski starješina diže glas na mene – kaže Mitrić.Pisao sam o policajcima i sudijama kao i tužiocima i pojedincima iz službi da štite kriminalce, neki i instucionalno, da bi bili pojasevi godinama i godinama kasnije.

„Prije nekoliko dana kriminalac M.M.iz Runjana sa lokalnim kriminalcima među kojima je i iz policije istjerani zbog kriminala bivši komandir policije u Loznica i Krupnu pokušao da napravi žestok sukob sa čovjekom  iz vrha države. Sreća što su ljudi  u porodici tog čovjeka  bili razumni i nisu prihvatili spremljen scenario na čemu sam iz se od srca zahvalio. Šta bi tek radili da nije obezbjeđenja. Pišem 20 godina bivšem policajcu Miroslav S. koji je uhapšen kao vođa jednog od najvećih  balkanskih kartela droge. Ovdje je slavio kao dobar momak pametan tobože advokat i bankar u Beogradu koga službe vole..

A, eto šta bi. Isterani policijski starješina pokazuje silne fotke sa uticajnim ljudima u zemlji  svojim partnerima koji bi prenoseći to žejeli da me naplate. Rekao sam im javno da neće moći. Nikad. Taj čovek je lansirao priču i da radi za službe. Notorna laž ali to prolazi. Kad izvara one koji mu vjeruju dodaju meni da se žale. Jad i bijeda. Što je najgore takvi su i danas uticajni i učestvuju u kreiranju javnog  mnijenja, a sve sami narkodileri zelenaši krijumčari i razbojnici.

ISTOK