Stanojević je glavni ljekar Kurskog onkološkog naučno-kliničkog centra, jedne od najsavremenijih medicinskih ustanova u Rusiji. Uprkos svjetskom uspjehu, korijene ne zaboravlja i danas se najlješe osjeća kad dođe na svoje ognjište.
Sa priznanjem iz Rusije stigao je u zavičaj. Iako do jednog od najviših profesionalnih počasti koju ljekar u Rusiji može dobiti, nije bilo lako doći, kao glavni ljekar Onkološkog istraživačkog i kliničkog centra u Kursku, Uglješa Stanojević svakodnevno pokazuje stručnost i humanost.
– To je velika sreća za moje roditelje koji su, pa mogu reći, mnogo od sebe odvajali da bi njihova djeca mogla studirati i doći do nekog uspjeha. Drago mi je da na dostojanstven način mogu predstaviti i svoje područje, svoju Čečavu jer i prije sam ovdje dovodio mnoge prijatelje iz Rusije, a sada pogotovo planiraju mnogi da dođu – kaže Stanojević.
U suprugovo rodno mjesto rado dolazi i Irina. Iako je rođena hiljadama kilometara daleko od Srpske, u Čečavi kod Teslića se osjeća kao kod kuće. Trudi se da nauči i srpski jezik, a znanja joj, kaže, najbolje prenosi svekrva.
– Ova otvorenost pokazuje tu drevnu srpsku kulturu, srpstvo i ono što drži Srbe zajedno. Ta otvorenost je meni i najljepša i priroda i ljudi i bez ljudi možda i ne bi bilo takvog utiska – kaže Irena Stanojević.
Ljudi su u Čečavi posebno ponosni na Uglješine uspjehe. A on je, kaže, najponosniji na svoje porijeklo, zato je na ognjištu gdje su stasavali njegovi preci, sagradio kuću.
– Ja sam rođen u Tesliću, ali sam prvih 10 godina živio tu u toj jednoj staroj kući i to mi je ostalo u duši, to je moje mjesto, to je moje ognjište i uvijek sam imao želju da se tu vratim. Sredina ovog sela, Čečave velikog lijepog sela, tu uvijek dolazimo, tu se uvijek vraćamo i tu nam je najljepše – ističe Stanojević.
Da je uprkos svjetskom uspjehu doktor Stanojević zadržao skromnost, pokazuje i činjenica da odlikovanje stečeno u Rusiji ne gleda samo kao lični uspjeh, nego kao priznanje medicinskoj zajednici Republike Srpske.
