Svaka druga žena u BiH iskusila neki oblik nasilja
– Porodično nasilje predstavlja lični, porodični i društveni fenomen čiji se multifaktorijalni uzroci odnose na socijalne, psihopatološke i kulturološke faktore, dovodeći do narušavanja kvaliteta života i mentalnog zdravlja svih onih koji su mu izloženi, kazala je za „Nezavisne novine“ Sanja Vukadinović Stojanović, specijalista psihijatrije, supspecijalista sudske psihijatrije i sudski vještak iz forenzičke psihijatrije.
Kako kaže, porodično nasilje je ozbiljan problem, što pokazuju i statistički podaci, koji govore da je 47 odsto žena u BiH tokom života iskusilo neki oblik nasilja, bilo da je u pitanju fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje.
„Porodično nasilje može biti prouzrokovano od bilo kojeg člana porodice, a najčešće se manifestuje kao nasilje nad ženama u partnerskim odnosima, nasilje nad djecom i nad starijim osobama u porodici“, kazala je Vukadinović Stojanovićeva i napomenula da istraživanja pokazuju da porodično nasilje eskalira, tj. da što duže traje, češće se ponavlja, postaje sve surovije i brutalnije.
„Nasilje počinje malim napadima, ali vremenom dolazi do ozbiljnih povreda, koje mogu da se završe ubistvom. Poseban aspekt predstavlja psihičko nasilje koje se izražava u svjesnom stvaranju atmosfere straha koja je dio nasilja. Uočena je povezanost između zaposlenosti i socio-ekonomskog položaja muškarca i nasilja u porodici. Tradicija i prenošenje ‘kulturnih obrazaca’ učinili su da porodično nasilje u društvu ima visok nivo tolerancije u društvenoj reakciji, pa i u samoj zakonodavnoj sferi“, smatra ona.
Prema njenim riječima, nasilnici u porodici se ne procesuiraju brzo i efikasno, njihovo ponašanje se ne osuđuje sistemski i kroz osudu socijalne sredine i javnog mnjenja.
„Ekonomska zavisnost, kulturni i tradicionalni obrasci i socijalni status sprečavaju žrtvu da napusti nasilnu vezu, kao i običaji i kulturna ograničenost, što sve zajedno navodi žrtvu da trpi nasilje i ostaje u nezdravoj zajednici. Patrijarhalno uređenje vremenom stvara svjesna uvjerenja da je nasilje nužno podnositi i zbog potrebe da se njeguje idilična slika porodičnog doma. Kod porodičnog nasilja koje je neupadljivo, porodica u kojoj ono postoji je zatvorena, a članovi porodice ga skrivaju od sredine smatrajući to privatnim problemom, često i sramotom“, objašnjava Vukadinović Stojanovićeva.
Dodaje da se u dugogodišnjoj praksi susretala sa počiniocima nasilja koji su negirali nasilničko ponašanje, te bezbroj puta bivali bezuspješno konfrontirani sa posljedicama svojih postupaka.
„Bez imalo stida ili kajanja, tražili su opravdanje nasilničkog ponašanja u svim segmentima društvenog, porodičnog, radnog ili socijalnog funkcionisanja, samo ne u sebi. Tokom bavljenja forenzičkom psihijatrijom nad pojedinim slučajevima nasilja, a bilo ih je nebrojeno, ostajala bih kao profesionalac nijema, s nevjericom na ljudsko ponašanje nagonske izopačenosti, pa i zla“, kazala je ona i dodala da je najbitnije žrtvu izolovati od nasilnika.
„Potrebno je raditi na edukaciji žrtve da postane otvorenija za uzimanje podrške, kao na primjer putem kontakta sa SOS telefonom, organizacijama za pružanje podrške žrtvama porodičnog nasilja, sigurnom kućom i slično. U današnje vrijeme, kada su razni mediji i društvene mreže veliki dio naše svakodnevice, neophodno je vršiti određeni uticaj na iste, da se o ovoj temi više govori, da se svi građani, pa i potencijalne žrtve nasilja u porodici kroz neki medijski potpomognut i interaktivan način upoznaju sa ovim problemom kao i sa svim svojim pravima i mogućnostima“, smatra Vukadinović Stojanovićeva i dodaje da, prema dostupnim istraživanjima, kod 15 ili 20 odsto žrtava nasilja razvija se hronični posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
„Tačan podatak o broju oboljelih od PTSP-a se ne može sa pouzdanošću znati, jer nema pravilne evidencije, najvećim dijelom zbog stigmatizacije koja rađa diskriminaciju, ali je činjenica da je primijećen porast broja oboljelih na godišnjem nivou. Postoje podaci na svjetskom nivou da svaka sedma osoba oboli od PTSP različitog uzroka“, kazala je ona.
Dodaje da nijedno djelo nasilja ne smije ostati nekažnjeno i da je žrtvi porodičnog nasilja neophodno obezbijediti adekvatnu pravnu pomoć koja je omogućena propisima.
„Sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, te jačanje kapaciteta zaštite postupanja u skladu sa zakonom i u najboljem interesu žrtve, obaveza je svih nas, kao i društva u cjelini, jer nasilje je odavno izašlo iz okvira privatnog života“, zaključila je Vukadinović Stojanovićeva.
Podsjećamo, svaki dan u periodu trajanja kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ u saradnji sa organizacijom „Udružene žene“ Banjaluka objavljujemo po jedan članak na temu rodno zasnovanog nasilja i sprečavanju i suzbijanju rodno zasnovanog i drugih oblika nasilja, a sve u cilju veće dostupnosti informacija ženama koje su izložene nasilju.
Kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ obilježava se od 25. novembra – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama i traje do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.
Nezavisne
