Srba nema ni za lijeka u Bosanskoj Krupi: Crkva svjedok trajanja Srbinova

U Bosanskoj Krupi, Federaciji BiH, od nešto više od 58 hiljada ljudi, živjelo je, po popisu iz 1991. godine, 13.765 Srba. Danas se Srbi u tom dijelu BiH, mogu, eventualno, da vide na papiru, a slabo i rijetko u životu.

Iz lijepog kraja, gdje su ostavili vijekovni trag, i radom i stvaralaštvom i duhovnim životom, Srbi su, da bi sačuvali živote, morali da odu, često, glavom bez obzira, imajući u vidu razne BiH nevolje, iz kraja je, trbuhom za kruhom, otišlo i mnogo Bošnjaka.

Danas ova opština ima nešto više od 32 hiljade stanovnika, a sam grad -15 400 stanovnika.

Središte grada krase tri bogomolje -džamija, katolička i pravoslavna crkva. I, danas, naravno najviše zbog turista, kao i u Jajcu, spominje se, često. Prijelepa pravoslavna bogomolja, posvećena rođenju Bogorodice, biser je tog područja i dokaz dubokog trajanja pravoslavlja.

Po spoljašnjem i unutrašnjem uređenju, sa ukupnom arhitektirom, ova bogomolja je „mamac“ za mnoge turiste, prije svega one iz inostranstva.

-Crkva je važan dio identiteta Bosanske Krupe -saglasni su u lokalnoj sdministraciji.

U pravoslavnoj bogomolji, međutim, nema vjernika. Dolaze i to samo povremeno. Ključ od nje je, uglavnom, u rukama mr Gojka Kličkovića, načelnika susjedne Krupe na Uni, u Republici Srpskoj koji u nju dolazi, sa sveštenikom koji ide i povremeno služi i manjim brojem vjernika.

-Za kraj i zavičaj velikog pisca i čovjeka Branka Ćopića, rođenog u Hašanima prije 110 godina, ovo je, u najmanju ruku sumorno -kaže Dušan Tomić, humanista i osnivač Dječje ambasade „Međaši“.

Lično sam dobio od Kličkovića ključ, ušao u nju i Bogu se pomolio, pored ostalog, i za to da se ova „slika“ promijeni. Imam obećanje i Kličkovića i njegovih kolega u Bosanskoj Krupi da će, konačno, zajedno da učine nešto da se stanje popravi.

A, ova godina je godina jubileja 110 godina od rođenja pisca „Bašte sljezove boje“ i drugih velikih djela naše književnosti, koga je kao sjajnog spisatelja prva primjetila čuvena Isidora Sekulić, koja je imala visoke kriterijume i bilo joj je žao što Brozov režim stopira objavljivanje djela u to vrikeme, jer ima potencijale ravne slavnim piscima kao što su bili, u žanru u kom je stvarao, Radoje Domanović i Branislav Nušić.

Tomić kaže da ima obećanje i efendije ovdašnjeg Damira da će da pomogne da ova sredina, opet, bude sa više komšija, ali i da se dostojno oduže slavnom Branku Ćopiću, koji je, i jedan od najčuvenijih ljudi tog kraja, ali i nekadašnje BiH i SFRJ, pa i svijeta, jer nema svjetskog jezika na koji nisu prevedena njegova bogata djela.

-Složili smo se da je naš zadatak da slavimo i uznosimo Branka i njegovo djelo i da ga se sjećamo, poštujemo i volimo, čime na najbolji način doprinosimo da mu se, bar mrtvom, ublaži bol od svih progona Brozobe Udbe zbog kojih je okončao život sa Brankovog mosta -kaže Tomić.

Mr Gojko Kličković, sadašnji čelnik Krupe na Uni, koji je bio premijer Republike Srpske u ratu i poslija rata, i prošao veliki, višegodišnji progon ležeći godinama u zatvoru bez ikakvog razloga, što su pokazale i pravosnažne presude, obećava da će svetkovine Čopiću biti za pamćenje, „onako kako dolikuje tom milom čedu Podrmečja i Grmeča“.

Kličkovič se vratio u rodni kraj, kao jedan od najvećih intelektualaca, danas, u Republici Srpskoj, koji pokazuje da za porogres ima nade, što pokazuje i djelima, pored ostalog, i podizanjem panela za proizvodnju struje kakvih nema nigdje na prostoru BiH.

ISTOK