PROFESOR DR MARKO MILOVIĆ KROZ ATENTAT NA  ANTU PAVELIĆA OSVETLjAVA DRAGOCJENE TEME: JOVOVIĆ-OBILIĆ 21. VIJEKA

Profesor dr Marko MILOVIĆ, univerzitetski nastavnik na obe obale Drine, poreklomi z Komova iz Crne Gore, plodan pisac, rodoljub i humanista dosta je doprinijeo da knjiga “Blagoje Jovović -srpski heroj u vučjoj jazbini“, čiji je autor Jovovićeva kćerka Marija što više ugleda svjetlost dana, ali i da se „stavi prst na čelu“, šta je bilo, šta nam se događalo i kuda valja ići“.

Profesor Milović ukazuje da je, uz
knjigu, više nego inspirativno djelo Blagoja Jovovića(1922 1999), čuvenom srpskom borcu Jugoslovenske vojske u otadžbini u Bjelopavlićkoj vojno četničkoj brigadi, inače atentator na zloglasnog ustaškog poglavnika Antu Pavelića 10. aprila 1957 godine u Lomas de Palamoru, predgrađu Buenos Ajresa.
Prije tog događa, kao i poslije, Brozova tajna policija se samohvalisala, pa je tako nastala i ona izreka da „Ozna sve dozna“. I, „sve su znali“, ali ne i gdje je i kako doći do krvnika Ante Pavelića zbog koga su zaplakale na stotine hiljada srpskih majki, braća i sestara, čitav naš rod kao i srodnici žrtva iz drugih naroda, prije svega Jevreja i Roma. O Jovoviću i našoj sudbini, postradanjima i drugim mukama, profesor Milović počinje citiranjem Jevanđelja po Mateju, koji je, kako kaže, većini ljudi dobro poznat: “Ako te neko udari, po jednom obrazu, okreni mu i drugi“.

-Sećamo se pravila iz Novog zaveta –
“ ko tebe kamenom , ti njega hljebom“-kaže dr Milović.

– Svojevremeno je i Sveti Jovan Milostivi koji je živeo  na prelazu iz 6. u 7. vijek, u izgnanstvu kada je bježao pod naletom Persijanaca ka Vizantiji govorio da
neprijatelju se ne treba svetiti, već poštovati upravo ovo pravilo – ko tebe kamenom ti njega hljebom.

Toga smo se, veli, „ tokom istorije pridržavali, kao malo koji narod”

-Pridržavali smo se učenja naše crkve da na zlo treba odgovarati dobrom, da na loše postupke ljudi ne treba odgovarati istom mjerom -naglašava naš sagovornik.

– Tako smo se ponašali tokom svih ovih vijekova. Svetosavski putem smo išli kroz istoriju, tako smo vaspitavani generacijama i generacijama. Nismo se svetili, nismo osvajali tuđe teritorije, nismo nikoga prekrštavali, nismo otimali i prisvajali, neprijatelje svoje smo poštovali… Svjesni smo da ovaj put koji smo odabrali nije ni malo lak. Visoku cikenu smo platili, ali nismo odustajali od svetosavskog učenja. Naši neprijatelji nisu cijenili ovakvo naše hrišćansko
ponašanje, nego smo umjesto pružene ruke za uzvrat dobijali ubijanja, mučenja, raseljavanja, pokrštavanja, i šta sve ne samo zbog toga što smo to što jesmo.
Upravo je , kako kaže, „naš veliki pjesnik i muzičar Bora Đorđević u pesmi “Samo sloga Srbina spava“, povodom bombardovanja 1999. godine
se zapitao – “Znam da postoji dogovor sa nebom ko tebe kamenom ti njega hljebom ali dokle tako?“

-Upravo mnogi od nas postavljaju
pitanje – dokle tako? Dokle da prašta neoprostivo? Dokle da žmurimo nad stotinama hiljada svojih žrtava?

Dokle gajiti iluzije, dokle biti utopista da smo braća, prijatelji i dobre komšije?
Dokle nastojati da krvnike pretvaramo u ljude bez mržnje, kada oni to nikada neće biti, niti žele. Dokle, dokle dokle?Vjerovatno se to pitao i Blagoje Jovović. Zbog toga se i odlučio, da malo odstupi od ovog pravila i da uradi nešto je tada izgledalo nemoguće. Poznato je mnogima da mi Srbi u 20. vijeku nismo odstupali od ovih Svetosavskih načela, da se nismo svetili neprijateljima ali prilike ili bolje reći neprilike su nas natjerale da
odstupimo od tih načela. Ta odstupanja su bila veoma rijetka, ali nužna. Upravo to odstupanje, taj izuzetak vezujem za čin Blagoja Jovovića. Kada sagledamo težinu zla onoga u kojeg je pucao Blagoje, onda moramo posmatrati stvari iz jednog sasvim drugog ugla. Težinu odnosno razmjere tog zla je nemoguće izmeriti, nikada se neće moći izmjeriti, jer mu je na duši preko milion nevino pobijenih ljudi od koji je nekoliko desetina hiljada djece, uglavnom Srba.

Šta je radio Ante Pavelić i njegova vojska? To pitanje postavlja profesor Milović i odmah na njega odgovara pitanjem : – A šta nije? Broj zločina koji su učinili nikada se neće utvrditi. Koji zločin izdvojiti, koje zvjerstvo? Toga je bilo na pretek, ne zna se koji je monstruozniji, jeziviji, a bilo ih je mnogo i na mnogim mjestima. Koji pomenuti, a da se ne
ogriješi o druga stratišta, da ne umanjim njihov značaj, jako je teško. Od mora do rijeke Save, od Like do Drine, svuda su Pavelićevci, da ih tako nazovemo zatirali srpski narod. Kada bi nabrajali sve zločine, žrtve, načine ubijanja, mučenja, iživljavanja i tome slično trebali bi nam dani i dani. Vjerujem da mnogi od nas ne bi izdržali da slušaju te strahote. Ozbiljno bi narušili svoje psihičko zdravlje kada bi čuli detalje, jezivedetalje o tome kako su ubijani po nalogu Ante Pavelića.

Milović podsjeća ja je takozvana Nezavisna država Hrvatska na čijem je čelu bio Ante Pavelić imala koncentracione logore za djecu-jedini u svijetu do sada.

U pitanju su, dodaje, „logori Jastrebarsko i Sisak, mada su i u drugim logorima
postajala odeljenja za decu”. Logor u Jastrebarskom, prema njegovim rečima, je osnovan 12. jula 1942. godine upravo prema odluci poglavnika Ante Pavelića. Za tri mjeseca je umrlo u tom logoru najmanje 449 dece, uglavnom sa područja Kozare i Korduna a prema nekim podacima je za to vrijeme umrlo 768 dece.

-Pazite, samo u tom logoru, a djecu su ubijali u svim logorima koje su držali -ukazuje naš sagovornik.

-Razmišljajući koji posebno da izdvojim zločin ustaša Ante Pavelića, opredijelio sam se za Prebilovce, iako je u Jasenovcu, Kozari, Gradiški ali i na drugim mjestima stradalo mnogo više nevinih Srba. Zašto baš Prebilovci?
Zato što se o razmjerama stradanja u ovom selu čulo skoro na svim meridijanima svijeta, te u tom smislu navodimo i ocjenu lista – Asahišimbun (Asahi Shimbun) iz dalekog
Japana, iznijetu 1999. godine u kojem se kaže da su Prebilovci selo koje je najviše stradalo u Evropi, a da je među četiri najstradalnija sela u svetu u Drugom svetskom ratu.

Na zemaljskoj kugli, veli dr Milović, „ kada je cijeli svijet bio u ratu, u kojem stradalo desetine miliona ljudi, ovo malo selo od
hiljadu duša je proglašeno je među četiri najstradalnija u svijetu, a prvo u Evropi”.

-Za one koji ne znaju samo ću reći da je u pitanju pokolj učinjen u avgustu mjesecu 1941. godine kada je od hiljadu srpskih žitelja tog sela ubijeno njih 826, i to uglavnom žene i djeca. O načinu kako su pobijeni neću sada govoriti, ali konstatacija ovog japanskog lista dovoljno govori za sebe. Možemo
samo zamisliti, a pre će biti da ne možemo to zamisliti kako su stradali.O strahotama, mučenjima koje su činile ustaše Ante Pavelića su se čak i Nijemci zgražavali.

Zamislite da su i Nijemce nadmašili u svojim zvjerstvima.
O tome postoje i istorijski zapisi. U tom smislu ću istaći jedan podatak, u pitanju je 1942. godina, zločin u Gornjem Podrinju, mjesto Stari Brod.

od strane ustaškog zlikovca Jureta Francetića, jednog od glavnih komadanata Ante Pavelića. Milovan Bakmaz iz Sokolović kod Sokoca, jedan od malobrojnih preživjelih, između ostalog, kaže: “Moj otac nas ubaci na nekakav čamac i pređosmo Drinu. Tu ugledasmo Nedićevce i Nijemce kako razgovaraju, a onda sa jednim čamcem krenu patrola preko Drine, među narod, a druga uz Drinu i viču: Curik ustaš, curik ustaš… (u prevodu krenite nazad ustaše).
Narod pršte kojekuda, neko pređe Drinu, neko bježi uz one strane. Da nije bilo Nedićevaca i Nijemaca sve bi ono ustaše pobile, ne bi mogla Drina sve primiti,
sigurno bi je začepili.“

Mogli bismo, kako ojcenjuje dr Milović, mnogo, mnogo ovakvih i sličnih svjedočenja da istaknemo. Bilo ih, naglašava, „ na žalost i previše”, a ovo je samo kap u moru, kap u okeanu koje je naveo.

-Možemo zapitati, prvo sami sebe, a onda i druge oko nas da li osuđujemo ovaj gest Blagoja Jovovića? Da li smatramo da nije trebao da puca u čovjeka (ne znam kako da riječ čovjek povežem i upotrebim
za Ante Pavelića)?

Iskreno mislim ili bolje reći ubijeđen sam da ovakav postupak Blagoja Jovovića podržava više 95 odsto Srba. Kad sagledamo samo dijelić ovih zverstava, shvatimo koliko je veliki lik i delo Blagoja Jovovića.
Mislim da bi svako od nas poželio da je bio na Blagojevom mestu, da je imao pištolj kod sebe, i da uperi i puca u tog zlikovca. To nije pucanj u čovjeka, to je pucanj u monstruma, samo što je imao ljudski lik. To je pucanj u zločinačku tvorevinu NDH, čije je Pavelić bio oličenje. Na tome poduhvatu će mu biti zahvalna pokoljenja i pokoljenja srpskog naroda. Ovim činom ušao je u red srpskih junaka dvadesetog veka.Jovović je, za
mene, Obilić 20 vikeka i naka mu je večna slava -poručuje dr Milović.

ISTOK