– Sabrali smo se ovde da se pomolimo za našu braću i sestre iz Dalmacije, Like, Banije, Korduna kojima je u ljeto 1995. godine Prijedor im je bila prva stranica spasa tokom ne bivalog po razmjerama nasilnog egzodusa našega naroda.
Neki su zastali i ostali ovdje, neki su nastavili dalje. Ipak, za 1893 nije bilo nade za ljepše i bolje dane. Danas smo sabrani u molitvenom sjećanju na prognane, stradale i njihove grobove neopjevane.
Zbog toga vas braćo i sestre prije svega i jednio pozdravljam imenom gospoda Isusa hrista, prvog izgnanika i onoga koji je svojim vaskrsenjem dao smisao svakom stradanju. Ovog ljeta prinosimo naše molitve za pokoj duša postradalih u poteklim ratovima. Niko nema rezervisano pravo na jedinstvo svoga naroda. Niko nema elitno i eksluzivno i izuzetno pravo na bol, tugu, na oplakivanje svojih žrtava.
Neki su se ipak odvažili da mjere bol i određuju koju majku može da boli gubitak djeteta, a koju ne može. Da kažu da neki bol nije bol. Mi znamo da bol osjeća svaka majka, svaki čovjek, bez obzira kom narodu pripada i kom se bogu moli. Mir je najviša vrijednost. Uslov bez kog nemamo ljudskog dostojanstva. Apelujem na sve i pozivam vjerske lidere da se čuva i izgrađuje mir među narodima. – rekao je patrijarh Porfirije.
On je istakao da su brojni Srbi našli utočište u Prijedoru nakog najvećeg egzodusa srpskog naroda akcije “Oluja”.
Patrijarh je rekao da je sarpski narod danas sabran u molitvenom sjećanju na prognane, nestale i stradale, poručujući da je bol svake majke isti, jer bol nema naciju ni vjeru.
Srpskacafe
