On je u svojim ispovijestima uvijek otvoreno govorio o porodici, crkvi, svom hendikepu, djetinjstvu, kao i o borbi sa porocima.
Kolja je jednom prilikom istakao da smatra da nije dovoljno dobar roditelj, te da se plaši za njih zbog grijehova iz mladosti.
– Zakazao sam kao roditelj. Jedino sam uspio da im kažem: “Idite u crkvu i molite se Bogu.” Nisam zadovoljan svojim učinkom. Djeca moja su bolja nego što sam ja zaslužio. Bolja su nego ja. Rastu i Bog se brine o njima. Bio bih najsrećniji da je Bog moje molitve prihvatio. Brinem se da moji grijesi ne naude mojoj djeci. Vjerujem da to Bog neće dopustiti – rekao je on.
On se prisjetio svog djetinjstva, mračne prošlosti i spomenuo poroke.
– Zahvalan sam Bogu i svojoj majci što sam uspio svojih poroka da se riješim. Imam cilj u životu da mirno živim. Samo da mi djeca budu dobro. Posljednjih desetak dana je svim roditeljima to cilj. Najvažnije je da oni budu dobro, a kako će biti nama, to nije važno – rekao je Pejaković.
O heroinu
Nikola je iznenadio sve kada je otkrio da je njegov otac bio zabrinut što se okrenuo crkvi.
– Došao sam bio na 5 grama heroina, u nekim fazama je to zaista bilo ozbiljno. Moj otac se više zabrinuo za moje zdravlje kad sam ja počeo da odlazim u crkvu nego kad sam bio na heroinu – rekao je Nikola Pejaković, pa dodao:
– On je mojoj majci rekao: ‘Šta se ovo dešava, bio je baš lijep narkoman i normalan mladić’“, rekao je on na tribini „O borbi sa pomislima“, ističući da otac nije bio svjestan ozbiljnosti situacije.
Rođen sa četiri prsta
Kolja hendikep sa kojim je rođen smatra nagradom od Boga.
– Da bih pričao o djetinjstvu, morao bih da gazim baš intimnim stazama. To ne bih, jer mi se mijenja stav prema roditeljima, pogotovo kada im se bliži kraj. U tom odrastanju je bilo puno ljubavi s njihove strane. Tokom odrastanja bilo je gorčine. Rođen sam sa četiri prsta na lijevoj ruci, zapravo sam invalid, ta ruka mi je manja i uža. Tako da sam imao ekstra ljubav. Recimo i u tuči, vršnjaci nisu htjeli da me izvade iz cipela jer im je bilo žao. Te prednosti sam koristio. Nemam traume zbog svog hendikepa. Na to sam gledao kao na svoju prednost, a ne manu – govorio je on i istakao da se vratio na pravi put kroz vjeru. – Velika muka promijeni ljude. Bog ne šalje bolest na čovjeka da bi ga kaznio, već je to poziv da se promijeni. Meni je to pomoglo u životu da shvatim sebe i da se vratim vjeri. Kad bih se ja vratio da nije toga bilo u mom životu?! Vidio sam da u tome što sam radio nema istine. Bez nevolje nema bogomolje. Uglavnom je to vezano za ego i taj neki demonski egoizam. Bog me je vratio na pravi put. On ima svoj način kako da – Velika muka promijeni ljude. Bog ne šalje bolest na čovjeka da bi ga kaznio, već je to poziv da se promijeni. Meni je to pomoglo u životu da shvatim sebe i da se vratim vjeri. Kad bih se ja vratio da nije toga bilo u mom životu?! Vidio sam da u tome što sam radio nema istine. Bez nevolje nema bogomolje. Uglavnom je to vezano za ego i taj neki demonski egoizam. Bog me je vratio na pravi put. On ima svoj način kako da to riješi. Za njega niko nije budala, a ni manje vrijedan. Samo se mi ljudi bacamo tim izrazima – naglašava muzičar, prenosi Blic.
Srpskainfo
