Mladost Isusova sija u pustinji

Poslije rođenja u Vitlejemu, Bogomajka Marija sa Djetetom u naručju kreće u bjekstvo ka Egiptu. Istina o mladosti Isusa Hrista oživjela je u knjizi i filmu,

Put Svete Porodice, stopama Svetog Save. U pustinjama Sahare i Sinaja javljaju se srpska imena i duboka duhovna sjećanja. Beduini i danas čuvaju drevne običaje, slaveći na način koji iznenađujuće podsjeća na srpski.

U danima kada Srbija miriše na božićni kolač, tamjan i slavsku svijeću, stiže priča sa Sinaja kakva se rijetko čuje. Dugogodišnji novinar „Večernjih novosti“ Dragan Damjanović i njegov sin Stefan, tadašnji student teologije, proveli su četrdeset dana u Egiptu i na Sinaju, prateći trag Svete porodice, Bogorodice, malog Isusa, pravednog Josifa i njegovog sina Jakova.

Poslije Hristovog rođenja u Vitlejemu, bježeći od Irodovog progona, Sveta porodica spas nalazi u tadašnjem Misiru, današnjem Egiptu. Taj put iznjedrio je roman „Tajna Trojice mudraca“, dokumentarni film i, ovih dana, novu knjigu „U tajnama Isusove mladosti“.

– Prvi Srbin koji je prošao dio puta Svete porodice kroz Egipat bio je Sveti Sava.

Kada smo to saznali, krenuli smo i mi – kaže Dragan Damjanović – Na svakom od 33 mjesta gdje je, po predanju, boravila Bogorodica sa malim Isusom, zatekli smo materijalne tragove: pećine u kojima su noćili i živjeli, porušene kipove paganskih božanstava, kao

i pravoslavne hramove koje su kasnije podigli Kopti.

Scene koje opisuje djeluju gotovo nezamislivo savremenom čoveku: Bogorodica i Bogomladenac spavaju u hladnim pećinama, među zmijama, škorpijama i pustinjskim zvjerima. Četiri godine pješače kroz pustinju. Hrane se divljim biljem. Po predanju, mali

Isus prohodao je prije devetog mjeseca, rano progovorio i učinio prva čuda.

– Za sve to postoje tragovi , otisci stopala i dlana u stijenama, drvo pod kojim su se skrivali, kao i brojne legende i zapisi koje i danas čuvaju Koptska crkva i Aleksandrijska patrijaršija – kaže naš sagovornik.

Dokumentarni film o Putu Svete porodice vidjelo je više od dva miliona ljudi, dok

je roman „Tajna Trojice mudraca“ nagrađen sa dva najviša priznanja Kiparske pravoslavne crkve. Posebnu pažnju čitalaca privukli su opisi ranohrišćanskih običaja koji i danas žive kod pojedinih muslimanskih plemena.

– Kod beduina smo boravili nedelju dana – nastavlja Damjanović. – Saznali smo da su plemena podno Sinaja potomci Srba sa Drine, koji su u sedmom vijeku čuvali manastir Svete Katarine. Iako su kasnije primili islam, zadržali su stare običaje: pale svijeće, poštuju Svetu Katarinu, proslavljaju Svetog Mojsija i Svetog Iliju, načinom kao što naš rod krsne slave proslavlja. Imena koja nose, kao i nazivi biljaka koje koriste, zvuče iznenađujuće poznato: Mita, Dunja, Višnja; duša, nana, borika.

Novi roman „U tajnama Isusove mladosti“, koji je upravo objavljen, dodatno produbljuje ovu priču. Recenzenti su protojerej-stavrofor Milić Marković, književnik Ljubiša Đidić, stručni saradnik akademik Vladimir Mitrić, dok je urednik izdanja arhimandrit Hrizostom Nešić.

– Ovaj roman, kao i onaj o Isusovom djetinjstvu, nije samo svjedočanstvo o mladosti Isusa Hrista. On je put ka suštini života i duše – kaže arhimandrit Hrizostom. – Svaka Njegova riječ i svaki korak nose iskru istine. Pozivaju nas da otkrijemo snagu koja oblikuje čovjeka i njegov život.

Čitanje o Hristovoj mladosti, ističe on, uči nas da u svakom trenutku možemo biti bliski Bogu. Istinska mladost nije prolazna, već vječita u duhovnom smislu.

– Knjiga šalje važnu poruku i našoj djeci: da čovjek i u mladosti, kao i u svakom drugom dobu, može da otkrije u sebi božanski zračak. Da uči, raste i bdi nad vrijednostima koje će ga voditi kroz život, onako kako je Isusova mladost vodila svijet ka spasenju.

Zato su događaji opisani u ovoj knjizi, kako kaže njen recenzent protojerej-stavrofor Milić Marković, ne samo duhovno štivo, već i sveukupna nadgradnja na svete istine.

– Bez te nadgradnje, svaka dogradnja ostaje blijeda i kratkog trajanja. Kao što je moja nasušna potreba ne samo da sagradimo manastir Namasiju, već i da obnovimo Petrušku svetu goru – nastavlja arhimandrit Hrizostom.

Govoreći o obnovi svetinja, on naglašava da duhovna potreba čovjeka ne može da se svede samo na obnovu crkava, kelija ili bogosluženja.

– Neophodno je obnoviti i filozofsku misao koju su nam ostavili monasi Sinaiti. Njih je Sveti Knez pozvao da sa Sinaja ovde prevode i pišu knjige, produhovljavaju rod naš, pa njegova poruka „Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka“ nije samo istorijska, nego i poziv da neprestano tražimo nebeski Jerusalim.

Obnova manastira Namasije i Petruške svete gore, dodaje, nije poziv samo monasima i sveštenstvu, već i mladima koji u vremenu brzine i nemira traže smisao.

– Ovo je prostor budućnosti, gdje čovjek uči da tišina nije praznina, vjera nije slabost, a izbor dobra uvijek zahtijeva hrabrost. Kao što je Sveti knez Lazar pokazao da se vrijednosti ne mjere trajanjem, već istinom, tako je i današnji mladi čovjek pozvan da obnovi sopstveni unutrašnji hram.

Ako se u srcu vrati molitva, u mislima smisao, a u životu odgovornost, tada će se, kaže arhimandrit, i kamen sam podizati, a svetinje oživljavati.

– Petruška sveta gora ne čeka samo da bude obnovljena. Ona čeka da duhovno vaspita čovjeka, da ukrepi svakog poklonika, dobročinitelja i sve koji traže unutrašnju snagu. Izgraditi manastir znači podići dom Gospodnji tamo gdje mu je oduvijek bilo mjesto.

Obnoviti Petrušku svetu goru znači oživjeti dušu naroda, na prostoru gdje se prošlost susreće sa vječnim. A pročitati roman o Hristovoj mladosti znači prepoznati u sebi novi početak, snagu koja podiže dušu i put ka nebeskom Jerusalimu, koji počiva u svakom čovjeku.

Dragan je autor 17 romana iz duhovnosti. Među njima su „Sveta Anastasija – majka pravoslavnih Srba“, „Bog voli one koji vole“ i „Tajna Trojice mudraca“, prevođeni na ruski, grčki, azerbejdžanski i turski jezik.

– Postoji li veće priznanje za pisca, vjeru i naciju od toga da Univerzitet u Bakuu

prevede roman o Svetoj Anastasiji, majci Svetog Save, na azerski jezik i uvrsti ga u svoja diplomatska predstavništva širom svijeta? Ili da isti uz ruski i grčki, bude preveden na turski jezik– kaže Dragan .

Istraživački putevi, kaže Damjanović, otkrivaju ono što knjige često skrivaju, zaboravljene običaje, duhovnu snagu i dublji smisao istorije. U romanu „Tajna Kosmetskog trougla“ oživio je drevna znanja i vrijednosti koje su vijekovima gradile čovjeka.

ISTOK