Mediokretizacija naroda – deformacija nacionalne ideje
Blaženopočivši vladika Atanasije je jedne prilike komentarišući simposion „Teologija u javnoj sferi“ skrenuo pažnju organizatorima da nije cilj ovakvih tema skupova da se „nebo svlači na zemlju“, nego upravo obratno, da se zemlja uzdiže ka nebu, na način teološke anagogije.
Ta pouka bi se danas mogla primijeniti na ono što radi srpska vlast na našim prostorima u jednom procesu mediokretizacije naroda, kroz promovisanje jedne kulture prosječnosti i jeftinog publicizma. Ova vrsta antikulture proizvodi jednu vrstu nekritičkog društva i pasivne svijesti, koje se zadovoljava najprimitivnijim sadržajima i nagonima. To društvo je suštinski neslobodno i zarobljeno, bez mogućnosti da se iskorači izvan kruga primitivnog razumijevanja stvari i egoloških odnosa. Kritička svijest je svedena na minimum, kao i opšti interes, a dominira refleks ponavljanja najprimitivnijih sadržaja, koji se plasiraju preko kontrolisanih kanala komunikacije, stvarajući jedan sistem vrijednosti najnižeg nivoa. Statusni simboli te antikulture su razne društvene starlete, bilo da dolaze iz političkog, teološkog, umjetničkog ili nekog drugog miljea.
Nešto što je potpuno suprotno hristijanizaciji društva i slobodnoj, kritičkoj svijesti koja nas vuče naprijed i naviše, na koju je pozivao vladika Atanasije, jasno prepoznavajući ove procese u svom vremenu i upozoravajući na „lažne spasioce naroda“.
Ta mediokretizacija je produkt jedne nezdrave simbioze nacionalizma i komunizma, koja je nacionalnu ideju deformisala i koja se vrlo jasno manifestuje kroz aktuelne političke i stranačke forme, a njeni protagonisti su likovi koji su upravo izašli iz šinjela te simbioze. Sve je to danas moguće vrlo lako prepoznati, ali ne treba potcijeniti i jednu značajnu kritičnu masu onih koji su zatvoreni pod njegovim okriljem i koji danas daju najveći otpor svakoj vrsti napretka i promjenama stanja; i koji to ne vide, neki jer ne žele da vide, a drugi jer to nisu u stanju.
Ono što nas bez sumnje može da ohrabri jesu generacija onih koji su oslobođeni ove ideološke matrice i danas istupaju kao jedan slobodan i hrabar pokret, dajući primjer ovom „mrtvom otporu“ i signal da mu je istekao rok trajanja. Mediokretizaciji oni suprotstavljaju kreativnost i originalnost, koja je ovima nedostižna. Trulom i korumpiranom sistemu oni suprotstavljaju vrijednosni sistem odgovornosti i pravde. Kako god, vrijeme radi za ovu mladost. A da ta mladost stoji na zdravim hrišćanskim temeljima, to još ne prepoznaju samo oni koji su kontaminirani ili korumpirani jednim bolesnim sistemom.
ISTOK
