Laboratorija prima pacijente od 7 do 10 sati, ali već oko 6 ujutro ljudi se skupljaju ispred zaključanih vrata i čekaju kao kopci da u 7 nula nula uđu i nagrnu na redomat.
– Došao sam jutros i tačno u 7 sati i 1 minut na redomatu dobio ceduljicu sa radnim brojem 75. Dakle, njih 74 je uzelo broj prije mene. Kako je za 60 sekundi 74 ljudi uzelo brojeve, nije mi jasno. Pošto imam iskustva, jasno mi je samo da ću sa brojem 75 čekati najmanje dva i po sata – kaže jedan Banjalučanin.
I čekao je.
Još je nevjerovatnija priča Banjalučanke, koja je petnaestak minuta nakon otvaranja laboratorije dobila broj 100.
– Sa brojem 100 sam na red za uzimanje krvi došla tačno u 10 nula nula. Znači, da sam došla minut kasnije i uzela broj 101, ne bih stigla na red, nego bih morala moliti medicinare da mi “progledaju kroz prste” ili otiću kući neobavljena posla. A čekala sam skoro 3 sata – kaže naša sagovornica.
Pošto je u pitanju Centralna laboratorija, u kojoj se rade komplikovanije pretrage, mnogi pacijenti dolaze iz Prijedora, Novog Grada, Srpca, Doboja i okolnih mjesta. Među pacijentima putnicima ima i onkoloških bolesnika, ali i oni moraju čekati u redu, kao i svi drugi
– Ustala sam jutros prije zore, sin me je dovezao, čekala sam da uzmem broj i sad čekam da me prozovu. Nemam prednost, prednost imaju samo RVI, porodice poginulih boraca, trudnice i bebe, ali i njih ima skoro isto koliko i ovih u običnom redu, tako da svi čekamo i strijepimo da li ćemo stiću na red – kaže Prijedorčanka, koja se liječi od karcinoma.
