Nekada stidljiva djevojčica danas je i sjajan govornik. I uspjela je da ostavi još jedan san. Student je na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Skromna, a talentovana za mnogo toga, priča kako je još kao djevojčica otkrila i gajila ljubav prema umjetnosti. Priča da je uvijek bila drugačija i da se izdvajala od svoje generacije.
-Dosta vremena sam provodila istraživajući nove tehnike, eksperimentisala sa bojama i materijalima. Djetinjstvo sam provela stvarajući svoja mala djela – priča ona za Srpskainfo. Čovjek ne može puno toga sam u životu. Valnetina kaže kako su ljubav i podrška roditelja bili presudni da uspije i ostvari svoje želje.
Slikarstvu posvećuje najviše vremena i poklanja najviše pažnje. U posljednje vrijeme radi dosta portreta.
-Ali, uvijek volim istaći da su ipak boje moja najveća ljubav. Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, volim da slika ima svoju priču i da ima dušu. Česti motivi su konji i pejzaži Hercegovine – govori mlada umjetnica. Prije 2 godine imala je svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom ”Fenestra”.
-Taj osjećaj i ponos se teško riječima može opisati, sa samo sedamnaest godina ostvarila sam san one male djevojčice. Tako je 14. 10. 2022. godine održana moja prva samostalna izložba na kojoj sam izložila dvadeset slika, a posvetila sam ju svojoj prvoj slici, slici prozora. Prozor se na latinskom kaže fenestra – pojašanja ova i dodaje da je ovaj projekat nagrađen zlatnom plaketom na INOST mladih Republike Srpske. Osim toga, učestvovala je na preko trideset kolektivnih izložbi, radionica i kolonija.
Valentina piše poeziju, ali ona je trenutno malo na čekanju
-Zbog nedostatka vremena i mnogo obaveza, pisanje poezije sam poprilično ostavila po strani, ali zna se desiti da i sada zapišem poneki stih koji proizađe kada stvaram nove slike – objašnjava ona. I tu nije kraj njenim talentima i željom da stvara. U septembru prošle godine došla je na ideju da dizajnira odjeću. Tada je odlučila da sama sašije svoju matursku haljinu.
-Tako je i bilo, dobila sam ono što sam zamislila – priča ova mlada djevojka. Ljubav prema umjetnosti, slikanju, pisanju za sada će biti njen hobi, jer ima cilj za budućnost.
-Ono čime želim da se bavim i da bude moje primarno zanimanje jeste arhitektura. Tako da sam ostvarila svoju još jednu veliku želju i postala student na Arhitektonsko-gradjevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Nakon završetka studija, moj plan je da ostanem u Republici Srpskoj i da ovdje nastavljam svoju karijeru, bilo to u struci ili na polju umjetnosti – objašnjava ona.
Drugi su nam za nju rekla da je veliki humanitarac. Ona skromno kaže da je veoma emotivna osoba i da se trudi da prodajom svojih slika pomogne onima kojima je to najpotrebnije.
-Nakon mnogo odrađenih akcija mogu potvrditi izreku da se dobro, dobrim vraća! – poručuje Valentina. Kada se prisjeti djetinjstva, sjeti se da je bila veoma povučena i stidljiva. Ipak, želja i volja da pokaže ono što stvara i što voli, bili su jači od te male stidljive djevojčice. Nekada su joj najveći strah bile kamere, govor u javnosti, a danas joj je to svakodnevica.
-Sjećam se da sam svoj prvi prikazani intervju gledala iz ugla, sramežljivo i bojažljivo, ali nakon toga sve je bilo lakše. Sada sam čest gost televizijskim kućama, kao i voditelj na raznim manifestacijama i govornik – priča ona.
