Djelo vladike Nikola sve više svijetli na obje obale Drine pa se i slava njegova slavi: SLAVOM SVOJOM ROD DAVNO PROSLAVIO

Vladimir Mitrić, poznati novinar, u Srbiji, Republici Srpskoj BiH i regionu, koji je zbog hrabrog pisanja, već skoro dvije decenije pod policijskom zaštitom, jer je trpio lake i teške tjelesne povrede, uništavanje imovine, poniženja, a i dalje, nema mira. odlučio je da uz porodičnu slavu Svetog Nikolaja miraklijskog slavi i Svetog Nikolaja srpskog (vladika Nikolaj Velimirović episkop žički i ohridski), koji je kanonizovan 2003 godine, smatrajući da je, apsulutno u pravu sveti Ava Ćelijski (dr Justin Popović), koji je govorio da je „Nikolaj najveće čedo koje je rodila majka Svetosavka, poslije Svetoga Save“.

Ova krsna slava je zasad rijetka, ali Mitrić smatra da će da se širi na obje obale Drine i Save, kako što više Srba shvati veličinu imena i djela sveca iz Lelića, svečevog sela. Po njegovim riječima, za najveće poštovanje je rad i trud nekadašnjeg episkopa moravičkog, zapadne Evrope, Australije i Novog Zelanda, šabačko valjevskog Lavrentija, koji je sakupio i u još vremena teška objavio sabrana Nikolajeva djela, a potom mu posvetio i svetinju u Soko gradu, kod Ljubovije, u podnožju nekadašnjeg grada, posljednjeg uporišta Osmanlija u Srbiji.

-Svijetli danas više nego ikad djelo Nikolajevo, ali mislim da treba još više da se približava našim ljudima, kao što je činio vladika Lavrentije i drugi arhijereji Srpske pravoslavne crkve -priča Mitrić.

-Nedopustivo je da se, na nekim čak i duhovnim ustanovama, Nikolaj spominje samo kao dječiji pisac.Jeste bio vrhunski dječiji pisac, koji je, kao niko, pjesmicama približavao mališane Isusu, ali je riječ o raskošnom duhovniku, teologu, filozofu, crkvenom velikodostojniku, rodoljubu, pravdoljubu iz krvave litije, koja je išla protiv pakta sa fašistima, Srbinu i čovjeku za primjer i svecu sa čijih ikona izbija velika svjetlost. I nije bez razloga pitao našeg čuvenog naučnika Nikolu Teslu da li se vidi struja, a kada je genije iz Smiljana odgovorio „ne“, vladika se pitao : -Zašto onda neki ljudi hoće da vide Boga, kako bi se uvjerili da postoji!

Novinar Mitrić je, inače dobitnik, Ordena vladike Nikolaja, koga je spomenuo sa ponosom kada je nedavno proglašen počasnim doktorom Američkog instituta za društvene i prirodne nauke.

-Čim je kanonizovan vladika Nikolaj mislio sam da će njegovo ime i djelo da bude iskorišćeno za bolju vezu naše zemlje i naroda sa njegovom svetošću, što se nije dogodilo – kaže Mitrić.

Treba da se zna da se Nikolaj upokojio u ruskom manastiru 1956. godine i da o tome nije bilo riječi u njegovoj otadžbini, a američki Stejt department je donio rezoluciju kao izraz saučešća „povodom smrti velikog čeda srpskoga naroda“.

Danas imamo neke kvazi intelektualce, još one naklonjene Zapadu, koji neće da čuju za Nikolaja, služeći se lažima i podvalama, kako je godinama činila ozloglašena Brozova Udba, koja i te kako ima pristaša i među onima koji imaju srpska imena. A 1916. Godine je njemački agent iz Londona javljao da „engleski kralj, predsjednik vlade i njegovi ministri idu, kao ludi, po dvoranama i crkvama gdje govori Nikolaj Velimirović“.

Tada još nije bio episkop, a u svijet je otišao da prikuplja dobrovoljce za rat i da se bori za srpsku stvar kod saveznika, svim srcem i dušom svojom. Ignorišu čak i njegove dane i godine zatočeništva od Žiče i Vojovice do osloglašenog logora Aušvic u kom je bio sa patrijarhom Gavrilom Dožićem.

Mitrić kaže da je Nikolajevo djelo stavilo na margine mnoge, pa ga danas hvale i brane čak i oni koji su ga u godinama komunizma žestoko napadali. I to, po riječima našeg sagovornika, svedoči da je istina o Nikolaju neuporedivo veća i snažnije od svake laži koje pred njim padaju kao kule od karata.

-Srećan sam što je moj prijatelj i saborac, od njegovih malih nogu, arhimandrit Georgije (Mićić), iguman Manastira Lelić, čuvar ćivota svetiteljevog – naglašava Mitrić.

-Radi se veličanstvem muzeju Nikolaju u Lelić, a na njegovom ognjištu, gdje je rođen i odrastao, nikla je u Georgijevo doba, kao divnog nasljednika velikog arhimandrita Avakuma, i crkva i druga zdanja za sadržaje duhovnog i kulturnog sadržaja na kojima je insistirao čitav život lelićki svetac. Riječ je o mjestu, koje je, zaista, „parče neba na zemlji“, kako je govorio Ava Ćelijski.

Mladi arhimandrit i radom i trudom i snažnom vjerom i energijom, sa bratsvom i vjernicima koji dolaze u velikom broju, sa svih strana svjedoči o Nikolaju najboljim spojem ljubavi, istine i sjaja.

Mitrić podsjeća da je Nikolaj, pored ostalog, govorio da je „majka biće najsličnije bogu“.

-I to je 100 posto tačno – ističe Mitrić i kaže: “Naša čuvena spisateljica, najveća srpska inetektualka Isidora Sekulić, koja je imala visoke aršine, konstatovala je da je dolaskom Nikoja u kraljevački kraj, za episkopa žičkog, skoro prestalo psovanje, koje je bilo raspostavljeno. A Nikolajev Bogomoljački pokret ostavio je duboke tragove i tamo gdje su njegovi bogomoljci djelali između dva rata komunisti nisu mogli ni da opepele.To svjedoči, pored ostalog, Eparhija zvorničko-tuzlanska SPC, gdje je bogomoljce predvodio čuveni arhimandrit Danilo Biblija, duhovnik Manastira Tavna, koji je bio omiljen u narodu, kao danas arhimandrit Lazar Kršić, koji je, kako je svjedočio vladika Lavrentije, obezbjedio novac, u rasejanju, za štampanje jednog kola Nikolajevih djela.”

ISTOK