Danica Crnogorčević je u MTS dvroani sinoć održala koncert, a među mnogobrojnom publikom došao je i njen suprug đakon Ivan Crnogorčević.
Danica je svojevremeno pričala kako je biti popadija.
– Ja sam jedna od mnogih koje su se ostvarile na oba polja, tako da djeca i porodica uopšte nisu prepreka, ako se, naravno, udate ili oženite osobom koja vas podržava u vašem radu i koja vam pomaže da ostvarite svoje želje i planove vezano za taj posao. Ako vas voli, onda svakako da će to podržavati i biti uz vas. Moj suprug i ja smo zajedno u ovome što radim, imamo i zajedničke projekte. On ima velikog dara za pisanje, ne samo pjesama nego uopšte. Između ostalog, autor je i pjesme koja je doživjela veliku popularnost kod naroda. To što sam mlada postala majka i što već imam četvoro djece, to je najveće bogatstvo koje mladi treba da steknu što ranije, a ne da čekaju da se „nažive”. A odluka je svakako bila udaja za mog supruga i naše ljubavi, koja se temelji prvenstveno na ljubavi prema Gospodu – ispričala je jednom prilikom Danica i dodala:
– Otkad smo stupili u bračnu zajednicu, živimo odvojeno. Uglavnom sami vodimo brigu o našoj djeci, naravno, bake i djedovi su uvijek tu da nam pripomognu.
“Svaki dan nosi nova iskušenja”
Otkrila je kako izgleda njen dan kao popadije.
– Dan je sličan kao i svačiji drugi, isto svaki dan nosi nova dešavanja i nova iskušenja. Jedino što se razlikuje jeste to što svjesno treba da predstavljamo crkvu u svakom momentu u javnosti i neke stvari se ne opraštaju iz ugla ljudi koji to posmatraju. Veliki je blagoslov biti u crkvi i služiti Bogu i narodu na taj način. Koliko je velika uloga sveštenika u društvu, toliko je značajna i uloga njegove supruge, popadije – istakla je ona i dodala:
– Trudimo se da sve što radimo bude usmjereno ka služenju bogu i bližnjima. Kako uči naša vjera, svaka porodica jeste mala crkva, te se trudimo da u našoj vlada harmonija, uzajamno poštovanje, ljubav, strpljenje. Dječica s radošću učestvuju s nama u čitanju molitvi, kađenju kuće, pjevanju tropara i ostalih duhovnih pjesama. Trudimo se da što više obilazimo naše svetinje.
Danica i đakon Ivan su najstariju kćerku Kasijanu krstili dok je bila u inkubatoru, nakon čega joj se stanje poboljšalo. Njen suprug Ivan kaže da je oduvijek razmišljao da postane đakon.
– Otkad sam spoznao sebe, razmišljao sam o smislu života. To pitanje me je uvijek tištilo, kako bi Dostojevski rekao: „To su tragična pitanja”, koja nekog susretnu sa 40 godina, a mene, na sreću, u ranoj mladosti. Shvatio sam da mora postojati nešto izvan onog što mi tjelesnim očima vidimo. Kršten sam kao dijete u Srbiji, u Omoljici, odakle je moja majka, a u crkvu sam prvi put otišao s bakom, naučio molitvu “Očenaš”. Kada sam završavao osnovnu školu, počeo sam da čitam Stari zavjet, koji je za mene bio otkrovenje, i te priče su me ispunjavale i motivisale. Kroz njih sam shvatio da Bog postoji i učestvuje u našem realnom životu – započeo je jednom prilikom Ivan, te nastavio:
– U srednjoj školi su nastavila da tinjaju stara pitanja. Jednog dana kada je išla litija do manastira Ostrog od Podgorice, bio sam druga godina srednje škole, zakasnio sam i rekao da sutra idem sam. Zaputio sam se pješke od Podgorice ka Ostrogu, da bih od Bogetića nastavio bos, po starom narodnom običaju. Rekao sam: “Sveti Vasilije, ako mi ti ne otkriješ pravu istinu, neće niko.” Na Ostrogu zadesim jednog čovjeka, koji mi kaže: „Evo, ako čitaš Akatist Svetom Vasiliju 40 dana, bog će sigurno uslišiti molitvu za koju se molimo”, i ja sam ispoštovao to pravilo i nakon toga mi se put otvorio. Otišao sam kod kivota Svetog Simeona Dajbapskog, gdje sam se prvi put ispovijedio, pričestio, i tada je počeo moj intenzivni put ka vjeri i pravoj, istinskoj spoznaji boga. U tom momentu kada sam spoznao boga, za mene je sve bilo suvišno. Nijedna ljepota ovoga svijeta ne može da nadomjesti tu ljepotu koju doživimo kad smo u zajednici s Bogom, piše Blic.
Danica je u srećnom braku od 2017. godine sa sveštenikom Srpske pravoslavne crkve, đakonom Ivanom Crnogorčevićem sa kojim ima četvoro djece: Kasijanu, Đurđiju, Jovana i Savu. Živi u Podgorici i sa suprugom je suosnivač Fondacije “Veseli se srpski rode”.
