Ako ne po izvještaju o stanju na putevima, za Morine ste sigurno čuli po nekropoli stećaka i po legendama koje, već više od dva vijeka, prate ovo mjesto, opjevano i u staroj narodnoj pjesmi.
Morine zovu i Hercegovački ili Evropski Tibet, jer se nalazi na više od 1.600 metara nadmorske visine i omeđen je gorostasnim planinama.
Prostrani pašnjaci i vedro nebo iznad njih očaraće putnika namjernika, koji će na tren pomisliti da je zaista stigao na krov svijeta.
Centralno mjesto ovo prostranog područja od skoro 5.000 hektara je Svatovsko groblje.
Slavenska boginja smrti i zime
Svatovsko groblje je, ustvari, nekropola stećaka. U narodnom predanju se uvriježilo da 59 stećaka predstavlja skamenjene svatove koji su tragično skončali na Morinama.
Teško je raspetljati gdje završava istorija, a počinje legenda i zašto ovaj bajkoviti predio prati tragična ljubavna priča.
Prvo, nije slučajno ovaj prevoj dobio ime Morine, po slavenskoj boginji smrti i zime Morani, a i po latinskom izrazu “morte”, koje označava smrt.
Mnogi su se ovdje smrzli i ostavili kosti, a bar jedna legenda o Svatovskom groblju, svjedoči da je to bila i huda sudba hercegovačkih svatova.
I dok mnogi istoričari tvrde da u pjesmi i legendi o svatovima itekako ima istine, jedno je sigurno: svatovi nemaju nikakve veze sa stećcima.
Naime, stećci na Morinama potiču iz 15. vijeka, dok su svatovi, koji su stradali na tom lokalitetu, na kobni put krenuli 3 vijeka kasnije: vjerovatno 1790. godine.
Romeo i Julija na hercegovački način
Storiju o tragediji svatova i ljubavi prekinutoj silom, neki su nazvali i hercegovački Romeo i Julija.
Sve se zakuvalo, veli legenda i pjesma narodna, kad je mostarski beg Omer Lakšić, na silu vele, preprosio djevojku nevesinjskom begu Aliji Ljuboviću. A djevojka je zabegenisala Nevesinjca Aliju.
I od te tačke, legenda se grana na najmanje 4 verzije.
Po jednoj, mostarski svatovi, nenavikli na planinsku klimu, smrzli su se na Morinama, kad se “nebo preokrenulo” i zapadala ledena kiša, pa snijeg, pa olujni vjetar, a svati bili u laganim gospodskim “aljinama”.
Po toj legendi preživjela je jedino mlada, koju je konj odeo onom kome je suđena, dakle Aliji Nevesinjcu, kojeg je voljela. Neki izvori, međutim, svjedoče da je nesretna djevojka putem toliko promrzla, da je umrla nakon 3 dana.
Druga legenda veli da su se susrele dvije svatovske kolone i na Morinama se sukobile i da su u tom pokolju svi izginuli.
Treća kaže da su svatovi otrovani iz osvete i da ih je otrov stigao na Morinama, a četvrta govori o sukobu dvije vojske, ili dvije hajdučke družine, koji opet ima veze sa begovskim svatovima.
Bilo kako bilo, legedna živi u ovom kraju, a lokalni mještani i čobani koji na sočnim pašnjacima Morina napasaju ovce, nekropolu stećaka zovu, nikako drugačije do Svatovsko groblje.
Pod tim je imenom nekropola stećaka proglašena nepokretnim kulturnim dobrom od velikog značaja za Republiku Srpsku.
Srpskainfo
