Majku Desanku sin nije posjetio od devete godine. Kako kaže, ona sama išla je do škole kako bi ga makar iz daleka vidjela.
Oni se nisu odrekli jedni od drugih, već ih je siromaštvo razdvojilo. Majka Desanka i baka Jelena godinama su više bile gladne nego site, pa su Ana i Saša odrasli u hraniteljskoj porodici. Za oca ni ne znaju.
Iako su uz pomoć dobrih ljudi, Desanka i Jelena dobile novi dom, ali žal za starom oronulom kućom i dalje postoji. Suze nisu izostale, a kako je rekla slijepa baka, sad joj je srce na miru, tako da “može i da umre”.
– Ovdje imamo sve, ali nam nedostaje naša kuća. Voljela bih da se to obnovi, da imam šta djeci da ostavim – kaže Desanka.
Danas imaju sve što im treba, plakar, kupatilo, frižider i toplu vodu, a mlada Ana, koja je dugo patila jer joj najbliži žive u katastrofalnim uslovima, kaže da je jako lijep osjećaj ponovo zagrliti majku.
– Za mene je ovo nestvarno. Predivno. Jako je lijep osjećaj doći i zagriliti majku poslije ne znam ni ja koliko godina. Mislila sam da sam sama, ali nisam, ima ljudi koji hoće da pomognu. Osjećam se jako sada – kaže mlada Ana.
Ana i Saša odrasli su u hraniteljskoj porodici u vrijedne i dobre ljude lijepih manira i razmišljanja.
Saša je treća godina srednje škole, a Ana je studentkinja. Svjesna svoje sudbine, pored studija i radi i zarađuje za sostveni život.
– Ti si nam jedna majka, ne bismo te se odrekli nikad. Nisam ih vidio od svoje devete godine. Srećan sam što su dobili kuću i drago mi je što su vidim na okupu majku, babu i sestru – rekao je Saša u emisiji Exploziv.
(Srpskainfo)
