Priča o jedinom vikingu iz BiH Stipi Pleiću obišla svijet (FOTO)

Šta treba da znate:

• Hercegovac Stipe Pleić živi „vikinški život“ i privlači turiste iz cijelog svijeta
• Njegova priča spoj je hobija, umjetnosti i autentičnog načina života
• Uprkos globalnoj pažnji, bez podrške institucija razvija turističku priču
• Tekst donosi inspirativno iskustvo povratka i života po sopstvenim pravilima

Naime, u februaru 2020. godine „Nezavisne“ su bile prvi štampani medij u BiH koji je objavio priču o čovjeku koji je inspiraciju za izradu unikatnih sjekira pronašao u seriji „Vikinzi“, koja govori o hrabrim nordijskim ratnicima, a koji su u svojim slavnim borbama, osim sjekira, koristili mačeve i štitove, koje takođe izrađuje.

Od hobija do svjetske priče

Od tada do danas priča čovjeka koji spaja tradiciju, umjetnost i slobodu, a koji pokazuje kako pojedinac može izgraditi autentičan identitet van okvira savremenog društva, postala je tema brojnih domaćih, ali i svjetskih medija.

Stipanjiće su pohodile novinarske i foto-reporterske ekipe France Pressa, Reutersa, BBC-ja, a kako sam Pleić navodi, najveći odjek imala je France Pressova priča koja se „čula“ od Kanade do Južne Amerike.

„Domaći mediji su dosta doprinijeli da se moja priča čuje daleko. I dalje se ne bi čulo za mene da me neko nije u Bosni i Hercegovini snimio i objavio razgovor sa mnom“, priča na početku još jednog razgovora za „Nezavisne“ Stipe, te kroz osmijeh dodaje da čvrsto stoji na zemlji i da mu slava nije udarila u glavu.

Kada smo prvi put razgovarali sa Pleićem, njegova vikinška priča je bila u povoju, a od tada do danas je od kamene kuće u kojoj je rođen napravio vikinšku kuću, izgradio prvi vikinški brod – drakar koji je zaplovio Buškim jezerom, te osnovao klub bacača sjekira, koji nosi naziv po njegovom nadimku – „Flick“.

„Vikinška kuća je dosta posjećena, imam dvije staze za bacanje sjekira, imam par mjesta za luk i strijelu, a u ponudi imam i druženje s konjima. Drakar je napravljen, zaplovio je na Buškom jezeru, samo nije bilo nekog velikog interesa“, priča Pleić.

Posjetioci iz cijelog svijeta dolaze u Stipanjiće

U Stipanjiće najčešće dolaze posjetioci iz Švedske, Norveške, Nijemci su redovni gosti, u bacanju sjekira oprobale su se i dvije djevojke iz Los Anđelesa, a Stipe pripovijeda da tokom tih posjeta nastaju brojne anegdote.

„Najzanimljivije je kada dođu bračni parovi, pa bacaju sjekire, pa žene bolje bacaju, a muški se ljute. Jedan muž se naljutio, veli ženi: ‘Ako još jednom pogodiš, ostaviću te ovdje. A ja u šali kažem: ‘Slobodno je ostavi i ne brini.’ Ali nije je ostavio… Kad je vidio da bih je ja primio, odmah se odljutio“, priča Stipe kroz šalu za naš list.

Bez podrške sistema napravio turističku priču

S obzirom na to da turisti iz cijelog svijeta u malo mjesto nadomak Tomislavgrada dolaze da bi upoznali vikinga iz Bosne i Hercegovine, Stipu smo pitali ima li nade da bi se lokalne ili državne vlasti mogle uključiti u njegovu priču, te od Stipanjića, Buškog jezera i okoline napraviti ozbiljnu turističku priču.

„Što se tiče lokalnih i državnih vlasti, tu se ništa ne nadam. To je isto kao što piše Dante o paklu: ‘Ko ovdje uđe, nek izgubi svaku nadu’, e tako je i kod nas. Nikakvog interesovanja od strane vlasti nije bilo, čak me i zaobilaze. Ali meni to nije šteta, bolje je da se ne uključuju“, iskren je Pleić.

Zanimljive anegdote

Reakcija vlasti na Stipinu priču koja bi mogla privući veći broj turista u BiH je izostala, ali njegovi nastupi, poruke i projekti koje predstavlja izazivaju brojne reakcije u javnom prostoru – od oduševljenja, preko humora, pa sve do kritika, a Pleić je iskren i po pitanju komentara na njegov način života.

„Negativni komentari su za promociju onoga što radim negdje i jako bitni, puno više donose gledanosti nego oni pozitivni. Ljudi i nisu upućeni u moju cijelu priču, misle da imam njemačku mirovinu, da sam egzibicionista… Tako da na takve komentare ne odgovaram. Što se tiče pozitivnih kritika, kada vidim neku poruku, naravno da ću odgovoriti, pristojnost mi to nalaže. Iskren da budem, ovu bolest sam na početku ove priče prebolio, a bez lažne skromnosti, mislim da sam uspio u nečemu jedinstvenome na ovim prostorima, u nečemu što niko drugi ne radi“, zaključuje Hercegovac, uz napomenu da svako ima pravo na svoje mišljenje.

Povratak iz Njemačke i život po sopstvenim pravilima

Na pomen Njemačke, vratili smo se na vrijeme kada je Stipe, po povratku iz ove zemlje u kojoj je godinama radio, počeo svoju vikinšku priču, te ga pitali šta ga je motivisalo da ponovo živi i radi u rodnom selu.

„Mislim da ko god je živio u Njemačkoj u potpunosti razumije moje razloge za povratak. Nije u Njemačkoj sve kako je predstavljeno, a ovdje se može lijepo živjeti. Kako kažu, ko voli nek izvoli… Otišao sam igrom slučaja, bila mi je želja da se vratim i vratio sam se“, navodi Pleić za „Nezavisne“.

Može li se od „vikinštva“ živjeti u Bosni i Hercegovini?

S obzirom na to da zastupa tezu da se „ovdje može lijepo živjeti“, naše sljedeće pitanje je bilo može li se od „vikinštva“ živjeti u Bosni i Hercegovini.

„Ovo je samo moj hobi, ali kada bih se maksimalno posvetio samo tome, sigurno ne bih umro od gladi. Ali ne želim se dovesti u poziciju da mi je to egzistencijalno pitanje, a i ako hobi pređe u zanimanje, onda to više nije to. Ovo je meni za sada neka igra, nešto što me jako uveseljava. Mislim da je moj najveći uspjeh u životu što nisam ubio dite u sebi, još uvijek u meni ima toga da sreću i zadovoljstvo pronađem sa svojim konjima, sjekirama…“, navodi Stipe.

I danas Stipe pravi i prodaje sjekire koje su ga medijski „proslavile“.

„Pravljenje sjekira me ne popušta, dnevno bar na jednoj držalici nešto nacrtam. Zadovoljan sam prodajom, moglo bi i bolje, ali ne žalim se. Ne radim sjekire po narudžbi i ne bavim se online prodajom. Nepismen sam po pitanju tehnologije, ali i najsrećniji sam kada neko dođe u vikinšku kuću, da se družimo, bacamo sjekire, da neko na licu mjesta vidi šta kupuje“, pojašnjava Stipe i napominje da cijene nekih manjih, jednostavnijih sjekira idu od 30 do 50 KM, a da se one komplikovanije sa zahtjevnim motivima kreću i do 600 KM.

Posjećuje srednjovjekovne događaje i turnire u BiH i regionu

Stipe sjekire izrađuje, baca ih u vikinškoj kući, ali i na turnirima u BiH i regionu.

„Pohodim turnire po BiH – Stolac, Jajce, Široki Brijeg, Zenica, Prijedor, bio sam u Banjaluci na Međunarodnom viteškom festivalu ‘Kastrum’, a predstavljam se svojim performansom bacanja sjekira. Uglavnom, idem po srednjovjekovnim događajima, koji su kod nas u povoju, a za iduću godinu imam poziva za Hrvatsku. Kod njih je ta srednjevjekovna priča puno kvalitetnija nego kod nas“, priča Pleić.

Kada smo sumirali sve što je uradio hercegovački viking, za kraj razgovora za „Nezavisne“ pitali smo ga kako bi opisao svoj život danas u jednoj rečenici.

„Reći ću jednom riječju – fenomenalno. Tako se osjećam“, zaključuje viking iz BiH.

Nezavisne