Ostala sama na pustom ostrvu sa 32 muškarca punih šest godina
Istinita priča jedne žene, koja je preživjela na pustom ostrvu sa 32 muškarca, punih šest godina.
Blijeda od užasa, posmatrala je kako se dvojica muškaraca tuku obarajući se na tlo. Pobjednik će dobiti sve – moć i jedinu ženu na zabačenom ostrvu.
Kazuko je imala 16 godina kada je odlučila da napusti rodnu Okinavu u potrazi za boljim životom. Izbor je pao na ostrva Mikronezije, koja su tada bila podijeljena između Japana, Australije i SAD-a. Naravno, mladu Kazuko privukao je japanski dio. Tamo je, na jednom od ostrva, njen stariji brat već pronašao posao kao konobar… što je značilo da će i za nju biti mjesta.
Zaista, sreća se brzo osmjehnula Kazuko: primijetio ju je Šoiči Higa. Nekoliko godina stariji od nje, već je uspio da se snađe u životu. Imao je prestižan posao – bio je upravnik male plantaže kokosa koja je pripadala kompaniji Nanjang Šinfa.
Pred početak Drugog svjetskog rata, Nanjang Šinfa se aktivno širila, postepeno prodirući u sve dijelove japanske Mikronezije. Anatahan, površine svega 33 kvadratna kilometra, bio je zasađen kokosovim palmama. Tu je započela proizvodnja kopre – kokosove pulpe iz koje se kasnije ekstrahovalo kokosovo ulje.
Za upravnika ostrva imenovan je Kikuiciro Higa, koji je svom rođaku Šoičiju, već iskusnom u tom poslu, ponudio da postane njegov zamjenik. On je prihvatio i preselio se na Anatahan sa suprugom.
Kada su Japanci ušli u rat, postalo je jasno da čak ni mala ostrva neće biti pošteđena sukoba. Na ostrvu Sajpan, uporištu japanskih teritorija, izgrađena su utvrđenja i piste, postavljene artiljerijske baterije. Oko 30 hiljada vojnika i mornara trebalo je da brani Sajpan, koji je otvarao direktan put ka Japanu.
U strahu da bi Anatahan mogao postati bojno polje, radnici kokosove plantaže su napustili ostrvo. Sa njima je otišao i Šoiči – planirao je da posjeti porodicu svoje sestre na Sajpanu i razmisli o sljedećem koraku. Gdje se sakriti od predstojećih katastrofa? … Na Anatahan se više nije vratio.
Samoća na ostrvu zbližila je Kikuicira i Kazuko. Znali su malo o tome šta se dešava u velikom svijetu. Samo je tutnjava aviona i brodovi na horizontu nagovještavali da je ono čega su se najviše plašili – počelo.
Sredinom juna 1944. godine počela je bitka za Sajpan: američki vojnici iskrcali su se na ostrvo. Žestoke borbe trajale su gotovo mjesec dana: uporna odbrana Sajpana koštala je Japan oko 30.000 života. Američki gubici bili su manji – oko 4.000 poginulih i 15.000 ranjenih.
„Naš rat je izgubljen padom Sajpana“, govorili su Japanci. Gubitak Sajpana zaista je bio ogroman udarac – čak je i premijer Japana podnio ostavku zajedno sa cijelom vladom, osjetivši blizinu poraza…
Ostrvo od 151 kvadratnog kilometra imalo je strateški značaj koji je odredio tok ratnih dešavanja u Pacifiku. Američka vojska uspostavila je bazu na Sajpanu kako bi pokrenula napade na Japan i Filipine. Teški bombarderi, koji ranije nisu mogli da dosegnu te zemlje, sada su obezbijedili vazdušnu nadmoć.
Vijest o padu Sajpana nikada nije stigla do Anatahana. Posljednje informacije koje je Higa primio bile su iz sredine juna 1944. godine. Tada su Amerikanci u blizini Anatahana potopili tri japanska broda – samo je nekolicina mornara uspjela da preživi i stigne do ostrva.
Na tako maloj teritoriji, zajedno sa Kikuicirom i Kazuko, našao se još 31 muškarac. Nimalo prijatno društvo – posebno za jednu ženu.
Ipak, neko vrijeme se činilo da su uspjeli da održe neutralnost. Sve dok 1946. godine jedan od mornara nije stavio svoje želje iznad tuđeg života. Kikuiciro Higa ubijen je iz vatrenog oružja – pucao je Gensaburo Jošino. Time su srušene sve dotadašnje barijere među muškarcima.
Jošinu je zatim nožem ubio Morio Čiba, a potom je i sam Čiba izgubio život… Da bi spriječio dalje sukobe, najstariji po činu, kapetan Išida, odlučio je da uda Kazuko i time okonča rivalstvo. Ali ubrzo nakon vjenčanja, njen novi muž se utopio pod nerazjašnjenim okolnostima. Borba za jedinu ženu na ostrvu nastavila se nesmanjenom žestinom!
Kako bi izbjegla još veći broj smrti, Kazuko se „udala“ za četvoricu muškaraca odjednom… Svaki od njih završio je tragično u daljim sukobima. U godinama koje su uslijedile, još nekoliko muškaraca poginulo je u borbama za dominaciju i Kazuko, koja je pripadala pobjedniku. Nije moglo da se nastavi ovako…
I konačno, 1950. godine, preostali mornari došli su do zaključka da bi eliminacijom Kazuko prestali sukobi koji su već odnijeli polovinu posade. Nije poznato kako bi se ova priča završila, ali tada se neko ipak sjetio zaboravljenog ostrva.
Amerikanci, kojima je sada pripadao Anatahan, poslali su izaslanike da ubijede Japance da je rat odavno završen i da je vrijeme da se predaju.
Kazuko Higa se vratila u rodni Japan. I odmah postala poznata, ne krijući svoju priču od radoznalih novinara.
Žena koja je preživjela tako čudne i strašne događaje preminula je sedamdesetih godina prošlog vijeka, piše portal „Dzen“.
