Lijepa priča iz sela u BiH: Neobično prijateljstvo čovjeka i labudova
– Rijetko prijateljstvo između čovjeka i labudova zaživjelo je na području sela Kruhari, nedaleko od Sanskog Mosta, gdje mještanin tog sela Ermin Vukalić već duže vrijeme hrani ove veličanstvene ptice koje su se odomaćile na njegovom imanju.
Na lokalitetu više manjih jezera koja su se formirala na kopovima gdje se nekada eksploatisala glina za potrebe nekadašnje ciglane i proizvodnju opekarskih proizvoda, već punih pet godina obitava par labudova koji su već izlegli i podigli nekoliko potomstava.
Vukalićeva kuća se nalazi na samoj obali jednog od jezera gdje obitavaju ove veličanstvene ptice, a prema njegovim riječima, prijateljstvo je započelo tako što im je bacao zrnevlje kukuruza kad bi se labudovi približili njegovoj kući.
Vremenom su ptice postajale sve povjerljivije i sigurnije, pa tako sada na njegov poziv bez ikakve bojazni izlaze iz jezera i hrane se u njegovom dvorištu skupa sa ostalom peradi.
Kako kaže ovaj domaćin, u sadašnjem leglu bilo je sedam malih labudova, ali su preostala svega četiri.
„U proteklim godinama veliki broj ih je stradao usljed dodira sa žicama obližnjeg električnog dalekovoda, a opasnost im predstavljaju lisice i psi lutalice koji ih love. Moji psi su zaštitnički nastrojeni prema njima i u svakoj prilici, kada im zaprijeti opasnost, pokušavaju da zaštite labudove“, kaže Vukalić. Dodaje kako, za razliku od matičnog para labudova, njihovi mladi, kada dovoljno odrastu i stasaju, napuštaju jezero i odlaze na druga područja da zasnuju svoje živote.
Vukalić dodaje i to kako su labudovi postali miljenici cijelog sela, a mnogi dolaze da ih fotografišu ili da uživaju u njihovim gracioznim pokretima. Vjerovanja u legende o labudovima su brojna i raznovrsna, a njihov biološki život je izuzetno zanimljiv.
Labudovi su monogamne ptice i kada se jedan par jednom veže, ostaju doživotno zajedno.
Uglavnom žive na geografskim širinama sa umjerenom i okeanskom klimom. U zemljama centralne i zapadne Evrope se gnijezde i provode veći dio života.
Tokom izuzetno hladnih zima kreću na put u potrazi za nezaleđenim rijekama i jezerima.
Raspon krila im može doseći dva metra, a mogu težiti i do 15 kilograma.
Suprotno krilima, noge su im relativno kratke, tako da labudovi na tlu djeluju prilično nespretno.
Međutim, zato imaju vrlo snažne letne mišiće pa mogu preletjeti i više od hiljadu kilometara do svojih gnjezdišta.
Navodi o životnom vijeku labudova su vrlo različiti i kreću se od 19 do 50 godina, pa čak i više.
Nezavisne
