Jovo Jerković: Izgradio sam dvije, a potrošio četiri kuće

– Hladnoća i mraz ne smetaju Jovi Jerkoviću, muzičaru iz Gradiške, da zasvira. On se pjesmom i muzikom bori protiv hladnoće. Na Zelenu pijacu često dolazi.

„To činim iz više razloga, da nešto kupim, da zasviram i da popijem koju čašu kuvanog vina. Koliko potrošim, toliko zaradim. Kako ne bih bio zadovoljan“, kaže Jerković.

Njegova muzička karijera je duga i bogata. Počeo je svirati 1968. godine kada je sa bratom nastupio na svadbi, ali za svoj, kako kaže, zvaničan početak bavljenja muzikom računa 1971. godinu kada je krenuo u Srednju muzičku školu u Sarajevu, gdje je svirao po kafanama i restoranima. U najranijem životnom dobu čaroliju muzike i njenu ljepotu osjetio je svirajući frulu. U tome ga nisu spriječile mnoge nedaće, posebno zdravstvene.

„Imao sam devet operacija i kad mi je najteže, tu su gitara, prim, basprim i drugi instrumenti, a harmonika najviše, ona je moj omiljeni instrument…“, ispričao je Jovo Jerković.

Bez vida je ostao u djetinjstvu, kaže od visoke temperature izgubio je lijevo oko, a ljekari su mu zahvaljujući operacijama malo popravili vid na desnom, na koje vidi manje od deset odsto. Njegovo bavljenje muzikom bilo je, smatra, neizbježno, jer je otac svirao usnu harmoniku, takozvane cicuge, a brat, deset godina stariji od njega, već je bio afirmisan svirač bugarije, prima, basprima i gitare. Jovo svira 24 instrumenta.

„Sviram sve duvačke, truba, trombon, saksofon, fagot, sve cjevaste instrumente, klarinet, flautu, frulu, dvojnicu, žičane instrumente, prim, basprim, bugariju, bas, berdu, šargiju… Čak sam 1973. godine osvojio prvo mjesto u Kaknju na takmičenju šargijaša centralne Bosne“, prisjetio se Jerković, koji je sada ponovo dospio u sferu medijskog interesovanja. Snimio je pjesme sa nekoliko poznatih muzičkih grupa, a RTRS uradio je dokumentarni film o njemu.

Muzika mu je, kaže, mnogo pomogla, očuvala njegovo mentalno zdravlje.

Sa društvom, tamburašima Vase Kneževića sastaje se svakog četvrtka u Domu penzionera u Gradišci, gdje sviraju do kasno naveče. Najviše voli balade, pjeva ono što narod traži, na repertoaru ima oko 3.000 pjesama. Svirao je Jovo sa velikanima muzike, od kojih posebno izdvaja Zvonka Bogdana.

„Pratio sam Miroslava Ilića, Dobrivoja Topalovića, Bokija Miloševića, Harisa Džinovića…“, podsjeća Jovo, oko kojeg se na Zelenoj pijaci, ali i svakom drugom mjestu gdje se pojavi sa harmonikom, narod okuplja i sluša, sa zadovoljstvom.

Jovo je učesnik mnogih humanitarnih akcija. Krv je dao 53 puta, pomogao mnogima u različitim životnim nevoljama.

„Bolje sam mislio na druge nego na samoga sebe. Izgradio sam dvije, a potrošio četiri kuće. I nije mi žao ni zbog čega. Ostvario sam svoj san, odškolovao kćerku, a danas se radujem druženju sa unucima. Srećan sam, muzika je moj život učinila lepršavim, lijepim, uzbudljivim“, priča Jerković.

Nezavisne