Haljina koju je Elizabeta II nosila na krunisanju izrađivana je čak osam mjeseci (FOTO)

Haljina koju je Elizabeta II nosila na krunisanju izrađivana je čak osam mjeseci (FOTO)

Povodom platinastog jubileja kraljice Elizabete II, prisjećamo se prelijepe haljine u kojoj je krunisana 2. juna 1953. u Vestminsterskoj opatiji u Londonu. Zanimljivo je kako je tada prošlo više od godinu dana nakon što je dospjela na presto u februaru 1952.

Odlaganje krunisanja planirano je kako bi se omogućilo odgovarajuće vrijeme za tugovanje nakon što je njen otac i prethodni monarh Džordž VI preminuo, a 70 godina kasnije i dalje se divimo jednoj od najlepših kraljevskih haljina.


Dizajniranje i izrada haljine trajali su osam mjeseci, a uključivali su istraživanja i zamršeno vezenje jer je haljina na sebi imala izvezene cvjetne ambleme Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja Komonvealta, uključujući englesku ružu Tjudor, škotski čičak, velški praziluk, irsku djetelinu, list kanadskog javora, australijsku pletenicu, novozelandsku srebrnu paprat, južnoafričku proteu, indijski cvijet lotosa za Indiju, cvijet lotosa sa Šri Lanke i pakistansku pšenicu, pamuk i jutu.

Haljinu je, baš poput Elizabetine vjenčanice i drugih značajnih kraljevskih haljina tog vremena, dizajnirao Norman Hartnel, gotvo pa službeni dvorski dizajner. Kraljičina želja bila je da haljina za krunisanje bude izrađena od satena, poput vjenčanice s naglaskom na kraljevskoj eleganciji, ali bez pretjeranog isticanja forme.

Osam prijedloga dizajna, deveta opcija kraljičin izbor

Hartnel je predložio najmanje osam različitih dizajna: prvi, vrlo jednostavan, sličan onom koji je nosila kraljica Viktorija na svom krunisanju, drugi kroj bio je moderna tanka haljina s plaštom i izvezena zlatom. Treća je bila haljina u stilu krinolina od bijelog satena, srebrne tkanine i srebrne čipke, dok je četvrta kreacija bila izrađena od bijelog satena s izvezenom Bogorodicom i arumom od ljiljana, optočena biserima. Peti, šareni dizajn ukrašen ljubičicama, ružama i pšenicom, šesti je bio bijeli saten sa zlatnim, srebrnim i bakrenim vezom s granama hrastovog lišća sa žirom. Sedma haljina je imala vez tjudorske ruže iz Engleske, nanesene zlatnim vezom na bijeli saten, dok je osmi dizajn, sličan sedmom, ali je dodatno sadržavao cvjetne ambleme Velike Britanije i Komonvelta.

Kraljica je odabrala poslednju opciju, ali samo ako Hartnel uvede neku boju i napravi izmjene. I tako je nastala deveta opcija i haljina koju je Elizabeta II nosila na samom krunisanju. Simpatičan detalj kasnije je Hartnel potajno dodao – izvezena je djetelinu sa četiri lista na lijevoj strani haljine kao znak sreće.

Plišani ogrtač za kraljevski naglasak

Uz haljinu, Hartnel je dizajnirao i prekrasan raskošan ogrtač izrađen za krunisanje. Takođe poznat kao “Colobium Sindonis”, ogrtač je bio izrađen od običnog bijelog platna s grimiznim plišanim plaštom pričvršćenim na ramenima, a ukrašen je izvezenom zlatnom čipkom i filigranom.

Svila korišćena za izradu haljina dobijena je sa farme svile “Lady Hart Dyke” u dvorcu Lalingstoun, a samu haljinu su izradile tri krojačice, šest vezilja iz Kraljevske škole rukotvorina, odgovorne za vez u zlatnim polugama. Grimiznocrveni plišani ogrtač, koji je bio pričvršćen za ramena haljine, ručno je tkao Varners koristeći svilu iz dvorca Lalingstoun.

Kraljica Elizabeta II toliko je voljela ovu haljinu da ju je nakon krunisanja nosila čak šest puta, uključujući vreme kada je otvorila parlamente na Novom Zelandu i Australiji 1954. godine.

24sedam

CATEGORIES
Share This