David Matić iz Sokobanje želi da obori svjetski rekord u brzini pletenja

David Matić iz Sokobanje želi da obori svjetski rekord u brzini pletenja

Dizajner pletenine David Matić iz Sokobanje ili umjetničko David van de Kamp ima 24 godine i plete brže od svake iskusne pletilje.

Čak 104 petlje isplete u minutu, a cilj mu je da do naredne godine obori svjetski rekord od 118 koji drže žene u Skandinaviji.

Pletenje je, međutim, tek mali dio onoga čime se David bavi. On vrlo uspješno hekla, tka, prede i boji vunu koju prodaje širom Amerike, Afrike, Australije, Evrope… Osim toga, već nekoliko godina izrađuje mustre za najpoznatije svjetske časopise, a uz to ima i grofovski stajling koji ga čini jedinstvenim u ovom kraju.

Znatiželju prema ručnim radovima pokazivao je, kaže, još kao mali, a kada je postao punoljetan, otputovao je u Kinu da od ljudi koji se bave starim radinostima nauči sve o tkaninama: od vune, pa sve do najfinije svile.

– Moja majka umije da plete, ali sam prve korake učio od bake. Kada sam odrastao, otišao sam u Hongkong da usavršim i obogatim svoje znanje. Tamo sam živio četiri godine. Prvo sam počeo sa heklanjem, potom sam prešao na pletenje i tkanje, i shvatio da ne mogu da se odlučim samo za jednu tehniku. Tada sam zapravo shvatio da sam zainteresovan za sve vrste tekstila – priča David za “Novosti”.

FOTO: 
FIBERCHATS/ YOUTUBE/SCREENSHOUT
FOTO: FIBERCHATS/ YOUTUBE/SCREENSHOUT

Svaki komad tkanine koji izađe iz njegove male radionice u porodičnoj kući u Sokobanji, izradi potpuno sam. Objašnjava i da na početku uvijek sam isprede predivo kojim će da radi.

– Koristim padajuće vreteno koje je naše iz Srbije. NJime mogu da se ispredu tanke niti od kojih, kasnije, može da se plete i tka čipka koju često radim. Ono je najefikasnije za izradu tankih prediva – objašnjava nam.

– Nakon što ispredemo predivo, slijedi izrada ili odabir skica za buduće odjevne predmete. NJih, takođe, izrađujem sam. Po tome koju skicu odaberem, odlučujem u koju boju ću obojiti predivo. DŽempere i suknje, na primjer, radim zelenim predivom sa narandžastim nitima. Ali bojenje traje nekoliko dana, kako bi boja bila istrajna i da bi finalni proizvod bio visokog kvaliteta.

Sve boji isključivo prirodnim bojama, od bubica ili biljaka. Za jarkocrvenu koristi košenil bube koje žive na kaktusima, za narandžastu listove nekih biljaka, a od drugih od korijena dobije jednu nijansu, a od listova drugu. Proizvode uglavnom plasira na svjetsko tržište, ali neke komade odjeće, poklonio je i damama u Srbiji.

FOTO: 
MOJ KUTAK/YOUTUBE/SCREENSHOUT
FOTO: MOJ KUTAK/YOUTUBE/SCREENSHOUT

Da bi sačuvao kulturno nasleđe svoga kraja, David plete džempere i kape klasičnom tehnikom koju vijekovima ali i danas, koriste naše žene. Uspješno je, međutim, savladao i šetlandsko pletenje, pa u slobodno vrijeme vježba da bi bio najbrži i u ovoj oblasti.

– Svjetski rekord je 118 petlji u minutu i nadam se da ću ga nadmašiti do naredne godine.Prilično sam siguran da ću uz malo vježbe uspjeti i da ću oboriti svjetski rekord – pokazuje nam i oko struka navlači kožnu torbicu na koju se postavi igla, dok je druga u ruci, baš kako to rate na Šetlandskim ostrvima. – Šetlandske pletilje su najpoznatije u svijetu po brzini pletenja. Čak su izrađivale i po 300 petlji za dva minuta. Ova tehnika sa torbicom je zgodna jer mogu da pletu u hodu, pa su uz pletenje od kojeg su živjele, mogle da rade, kuvaju, spremaju ili čuvaju ovce.

Dok ostavlja pletivo i seda za razboj za tkanje, objašnjava nam ovu najsloženiju tehniku u izradi tkanine.

– Na podnom razboju se izrađuje potpuno drugačija tkanina od pletenine. Sva odjeća koju danas nosimo je ili tkana ili pletena, međutim, to se danas radi industrijski. Ako se tka na tradicionalan način, na razboju se izatka materijal potrebne dužine od kojeg kasnije može da se kroji bilo koji komad odjeće. Nekada je svaka kuća u našem kraju imala razboj, a od konoplje ili lana tkale su se tkanine i potom šile košulje. Danas, razboj mi pomaže da stvorim ručno izrađenu odjeću koja je stvarno visoka moda – dodaje David i ističe da mu je cilj da svijetu predstavi najbolje što Srbija ima.

ISTORIJA

DAVIDA, kako kaže, najviše zanima istorija tekstila, a posebno ono što je nastajalo u 19. i 20. vijeku. Zato i ne čudi što ovaj mladi čovjek u svakom trenutku na glavi ima šešir, na ruci prsten i zlatni sat, a pod prstima vunu. Kao u minulim vijekovima…

DŽEMPER ZA TAMARU VUČIĆ

Ogrtač koji sam radio prošlog proljeća u šetlandskoj čipki, poklonio sam gospođi En Godfri, supruzi ambasadora SAD Entonija Godfrija. Zeleni džemper sam ispleo za “Etnolodži fest” minulog novembra, stigao je do gospođe Tamare Vučić, supruge našeg predsjednika. Riječ je o vrlo komplikovanom dizajnu, koji je ručno rađen, sa isto tako rađenim ružama, a sašiven je svilenim koncem i ima svilenu postavu. Trebalo mi je 230 sati da ga uradim, od prediva do ušivanja postave. Završio sam ga pola sata prije početka revije – zadovoljno priča David.

SI

CATEGORIES
Share This