Prošle godine Ministarstvo kulture Republike Srbije predalo je UNESKO-u zahtjev za nominaciju šljivovice na reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva.
Očekuje se da će UNESKO ovog mjeseca odlučiti da li će staviti “znanje o pripremi i upotrebi“ ovog pića na svoju listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, navodi AP.
Šljivovica se vijekovima u Srbiji ručno izrađuje i konzumira, što je običaj koji se prenosi sa generacije na generaciju za koji stručnjaci kažu da je postao dio nacionalnog identiteta, piše američka agencija.
Sociolog Ilija Malović kaže za AP da je šljivovica tipično srpski proizvod jer se dobija od lokalno gajenog voća, šljive koja je široko dostupna, i zato što se rakija pravi u porodici i lokalnim zajednicama.
Kako objašnjava Malović, Srbi piju šljivovicu kada slave, tuguju, dočekuju goste i obilježavaju važne događaje.
Malović kaže da su ljudi uvijek skrivali svoje najbolje flaše za vjenčanja, rođenje deteta i sahrane.
– Šljivovica je dio života ljudi od početka do kraja i uvijek je bila deo identiteta ovog naroda – rekao je on.
Kako piše AP, šljivovica je i značajna za srpski izvoz i predstavlja domaću turističku atrakciju, a posljednjih godina nikla su mala preduzeća koja proizvode šljivovicu i druge voćne rakije, nudeći modernu ambalažu u etno stilu.
Tanjug
