Potom je popularnost doživjela takmičivši se u popularnom talent šou programu Pinkove zvezdice. Na jutjubu se mogu pronaći njena novija ostvarenja.
Na takmičenju koje je organizovala ambasada Koreje, na njihovom jeziku Elena je izvela pjesmu planetarno popularne ženske grupe “Blackpink”. Ona je jedna od prvih domaćih mladih pjevačica koje na ovim prostorima promovišu korejsku pop muziku. Radi se zapravo o pravom fenomenu.
Kada je 2012. na internetu osvanuo spot za pjesmu Gangnam Style, otkriven je fenomen poznatim pod nazivom K-pop, to jest pop iz Koreje. Južnokorejska mejnstrim muzička industrija opisivana je kao kombinacija elektronske disko muzike, glamura, mode i koreografisanih spotova.
Gangnam stil prosto je preko noći osvojio svijet, a reper PSY postao je svjetska zvijezda. Gangnam je predgrađe velikog korejskog grada Seula, a u svom hit spotu, pregledanom na internetu više od milijardu puta, reper Psi ga promoviše kao elitni dio grada.
Popularnost spota privukla je milione turista u Seul. Grad je vidjelo čak 2,83 miliona Kineza i 3,51 miliona Japanaca, koji su prosto oduševljeni fenomenom zvanim K-pop. Tek je naknadno otkriveno da je K-pop postao muzički fenomen tokom devedesetih, i prije pojave repera Psija. Ipak, popularnost ovog muzičkog pravca porasla je sredinom 2000-ih kada su se pojavile grupe poput TVXQ-a, Super Juniora i Big Banga.
Dok su zapadnjačke zvijezde sve više napuštale koncept boy i girl-bendova i okretali se solo karijerama, južnokorejske su disko kuće još ubrzanije kreirale grupe sastavljene od nekoliko „tipova“ izvođača. Uloga svakog izvođača poprilično je strogo definisana. Južnokorejske grupe imaju frontmena zvanog Visual (osobu koja je najbliže estetskom pojmu ljepote); osim njega tu su i dizajnirani sporedni vokali, a prateći bend čine stilizovani plesači. Gotovo svaki izvođač prije početka karijere provodi godine trenirajući moderni ples, a potom prolazi brojne audicije prije nego što ga odabere neka entertainment-kuća. Pritom se uglavnom radi o tinejdžerima koji uz naporne treninge pohađaju i školu, i to bez garancije da će u budućnosti biti dio neke grupe.
Muzičke kuće obezbjeđuju visokokvalitetnu muzičku matricu, vizuelni identitet, dekorisane spotove, promociju ui medijima, naročito na internetu. Otud K-pop izvođači imaju bukvalno milijarde pregleda na Jutjubui i drugim kanalima.
K-pop-bendovi su prvenstveno dobri marketinški proizvodi, a produkcijske kuće poput SM Entertainmenta, YG Entertainmenta i JYP Entertainmenta godišnje zarađuju milione dolara na mladim idolima.
Muški i ženski bendovi čine najveći dio K-pop scene. Mladići i djevojke moraju da dobro izgledaju, da drže rigorozne dijete, da posjećuju estetske hirurge, da održavaju liniju svakodnevnim trčanjem i odlaskom u teretanu. Najveći dio novca koji K–pop bendovi zarade ostaje njihovim muzičkim kućama.
U kontekstu društvenih mreža, K-pop je neizbježan. Tako su fanovi grupe EXO 2013. nadmašili fanove Džastina Bibera i grupe “One Direction” pobijedivši u takmičenju MTV Social Buzz. Na prvoj dodjeli nagrada YouTube 2013. ženska grupa “Girl’s Generation” je za pjesmu I Got A Boy osvojila nagradu za video godine.
Milioni pregleda videospotova K-pop-grupa dokaz su brojnosti njihovih fanova. Obožavateljski klub grupe TVXQ Cassiopeia 2008. je ušao u Ginisovu knjigu rekorda, i to zbog više od 800.000 registrovanih članova. Danas u Južnoj Koreji postoji na stotine idol-grupa. Veliki broj tih bendova imaju svjetsku popularnost, poput EXO, Girl’s Day, Sistar, 4Minute, SHINee, Miss A, Got7, BTS, f(x), T-ara, Beast i Block B. Super Junior, HyunA i 2ne1 su izvođači koji se mogu pohvaliti time da su njihovi spotovi u svijetu pregledani više od 100 miliona puta.
U Srbiji i Republici Srpskoj se K-pop sve više sluša među tinejdžerima, a mlada Banjalučanka Elena je prva značajna pojava sa ovih prostora koja se time bavi.
Autor: Vladimir Đurić Đura /Srpskainfo
