Šta se dešava u zemlji u kojoj sukob tinja 30 godina
U mineralima bogatom istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo sukob tinja više od 30 godina, od genocida u Ruandi 1994. godine.
Brojne naoružane grupe takmiče se sa centralnim vlastima za moć i kontrolu nad potencijalnim bogatstvom u ovoj ogromnoj naciji.
Zbog nestabilnosti su u sukobe uključene i susjedne zemlje i to sa stranim posljedicama, pa su tako u 1990-ima dva velika sukoba, nazvana Afrički svjetski ratovi, rezultirala smrću miliona ljudi.
Što se događa u Gomi?
Nakon brzog napredovanja u regiji, borci pobunjeničke grupe M23 nedavno su ušli u Gomu, veliki grad s više od milion ljudi na istoku DR Konga.
Smješten na granici s Ruandom i obalama jezera Kivu, Goma je vitalno trgovačko i saobraćajno središte koje je nadomak rudarskih gradova koji snabdijevaju metalima i mineralima za kojima postoji velika potražnja, poput zlata, kositra i koltana – ključnim komponentama mobilnih telefona i baterija za električna vozila.
Pobunjenici kažu da sada kontrolišu grad, ali kongoanska vlada kaže da njene snage još uvijek drže neke ključne lokacije.
Ko su M23?
M23 predvode etnički Tutsi koji kažu da su morali uzeti oružje kako bi zaštitili prava te manjinske grupe. Kažu da nekoliko prijašnjih dogovora o prekidu sukoba nije ispoštovano. Naziv grupe su preuzeli iz mirovnog sporazuma koji je potpisan 23. marta 2009. godine.
Ubrzo nakon osnivanja 2012., M23 je brzo napredovao i zauzeo Gomu, što je naišlo na međunarodne osude i optužbe za ratne zločine i kršenja ljudskih prava.
Bili su prisiljeni povući se iz Gome, a potom su pretrpjeli niz teških poraza od kongoanske vojske poduprte snagama UN-a, koje su ih protjerale iz zemlje. Borci M23 tada su pristali biti integrisani u vojsku u zamjenu za obećanja da će Tutsiji biti zaštićeni.
No 2021. grupa se ponovno naoružala, rekavši da su obećanja prekršena.
Je li Ruanda uključena u borbe?
Susjedna Ruanda u prošlosti je dosljedno poricala da podržava M23, ali od 2012. stručnjaci UN-a optužuju je za pružanje oružja, logističku podršku te, u konačnici, čak i zapovijedanje pobunjenicima.
Vlada DR Konga, kao i SAD i Francuska, takođersu identifikovali Ruandu kao podršku pobunjeničkoj grupi. Prošle godine UN-ov izvještaj stručnjaka naveo je da se do 4.000 ruandskih vojnika borilo uz M23.
U saopštnju od nedjelje, Ruanda nije izričito demantovala da podržava M23, već je umjesto toga rekla da su borbe u blizini njene granice „ozbiljna prijetnja“ njenoj „bezbjednosti i teritorijalnom integritetu“.
Tvrdi da je da je „Ruanda žrtveni jarac“ te svaljuje krivicu za nedavne borbe na kongoanske vlasti, rekavši da su odbile ući u dijalog s M23.
Mirovni proces, uz posredovanje Angole, koji je uključivao Ruandu i DR Kongo, zaista je rezultirao sporazumom o prekidu vatre prošle godine, međutim, on se ubrzo raspao i borbe su se nastavile.
Kakva je veza aktuelnih borbi s Ruandom?
Porijeklo trenutnih borbi može se djelomično pronaći u genocidu u Ruandi 1994. Oko 800.000 ljudi – velika većina iz zajednice Tutsi – pobili su etnički Hutu ekstremisti. Genocid je završio napredovanjem snaga pobunjenika pod vodstvom Tutsija kojima je zapovijedao Paul Kagame, koji je sada predsjednik.
Zbog straha od odmazde procjenjuje se da je milion Hutua tada pobjeglo preko granice u ono što je sada DR Kongo. To je potaknulo etničke napetosti jer se marginalizivana grupa Tutsija na istoku – Banjamulenge – osjećala sve ugroženijom.
Vojska Ruande dvaput je izvršila invaziju na DR Kongo, rekavši da napada neke od odgovornih za genocid, te je sarađivala s pripadnicima Banjamulengea i drugih naoružanih grupa.
Nakon 30 godina sukoba jedna od grupa Hutua, Demokratske snage za oslobođenje Ruande (FDLR), koja uključuje neke od odgovornih za genocid u Ruandi, još uvijek je aktivna u istočnom DR Kongu.
Ruanda opisuje FDLR kao „genocidnu miliciju“ i kaže da njeno dalje postojanje na istoku DR Konga ugrožava njenu vlastiti teritoriju.
Optužuje kongoanske vlasti da rade s FDLR-om, a DR Kongo poriče te optužbe.
Malo je vjerovatno da će Ruanda ostati izvan DR Konga osim ako se ne uvjeri da FDLR više nije prijetnja njoj samoj ili zajednicama Tutsija u istočnom DR Kongu. Međutim, naširoko se optužuje da koristi sukob kao način zarade od mineralnog bogatstva istočnog DR Konga.
Šta rade mirovne snage UN-a?
Mirovna misija UN-a postoji od 1999. Sadašnje snage – poznate kao Monusko – sastoje se od više od 10.000 vojnika.
Međutim, od njih samo Interventna brigada smije izvoditi vojne operacije protiv naoružanih skupina. Upravo je ta sila pomogla poraziti M23 2013. godine.
Monusko je bio meta bijesa običnih Kongoanaca koji ga smatraju nesposobnim za obavljanje svog posla. Predsjednik Feliks Tšisekedi, smatrajući misiju neuspješnom, zatražio je da ode do kraja prošle godine. Ali odlazak je odgođen i u decembru je misija produžena za još godinu dana.
Južnoafrička razvojna zajednica (Sadc), regionalna grupa od 16 zemalja, takođr je rasporedila vojne snage u istočni DR Kongo, ali nije uspjela zaustaviti napredovanje pobunjenika. Južnoafrička Republika saopštila je da je devet njenih vojnika ubijeno u sukobima s pobunjenicima.
Trojica malavijskih vojnika takođe su ubijena, saopštio je UN, dok je urugvajska vojska rekla da je jedan od njenih vojnika – kao dio Monuska – poginuo.
