Rusi pobjeđuju, šta god ko o tome mislio

Rusi pobjeđuju, šta god ko o tome mislio

Hoće li u Ukrajini pobijediti Rusi ili Ukrajinci, ko trenutno gubi, a ko dobija rat? Još prije mjesec ili dva s ukrajinske su fronte svakodnevno stizale videosnimke uništenih ruskih tenkova, zaustavljenih kolona, srušenih helikoptera. Zapadni je svijet slavio potapanje raketne krstarice “Moskva”.

Dobrih vijesti od tada baš i nema. Društvenim mrežama tek se tu i tamo pojavi neka konkretnija snimka s fronta, iz daljine snimljeni pogodak u vojno skladište ili video koji prikazuje posljedice ruskog raketiranja civilnih ciljeva u Ukrajini.

Ekonomske sankcije smišljene da bi vremenom oduzele vazduh ruskoj ratnoj mašineriji počele su snažno gušiti evropsko tržište, a Zapad se okrenuo jačanju vlastite bezbjednosti od ruskog napada koji bi mogao uslijediti nakon što ruski predsjednik Putin zadovolji svoje apetite u Ukrajini. Kolektivni Zapad rat u Ukrajini sve češće posmatra iz ekonomske i političke perspektive, a sve se manje bavi vojno-operativnim aspektom, iako se trudi svakodnevno slati nove kontigente vojne pomoći.

image

Oleksandr Gimanov/Afp

Kao i prvog dana rata, još uvijek traje rasprava o tome koliko je u njemu poginulo Rusa, a koliko Ukrajinaca. Obje strane kriju vlastite i precjenjuju protivničke žrtve. Za sada se vjerovati može jedino statistici UN-ova Ureda visokog povjerenika za ljudska prava, koji kaže da je s 26. junom u Ukrajini poginuo 4731 civil (od čega 330 djece), a ranjeno 5900 civila (od čega 489 djece).

Britanski BBC na temelju obavještajnih podataka procjenjuje broj ruskih žrtava između 12 i 28 hiljada, dok je ruski portal Meduza jasno identificirao 4600 poginulih ruskih oficira i vojnika. Špekulacije o broju ruskih žrtava zapravo su sasvim nevažne iz dva istroijska razloga.

Ljudske žrtve

Prvo, Rusi se nikada nisu libili da u ostvarenje nekog vojnog cilja utroše koliko god života je potrebno za ostvarenje cilja. U bitci za Staljingrad, dakle samo u toj jednoj bitci, Rusi su izgubili 1,1 milion vojnika, a to je 30 hiljada više nego što je SAD izgubio u čitavom Drugom svjetskom ratu. U novijoj istoriji Rusi su neosjetljivost na ljudske žrtve pokazali pri oslobađanju talaca u moskovskom pozorištu “Dubrovka” 2002. godine.

Pripadnici SPECNAZA ubili su svih 40 čečenskih otmičara, a onako usput i 130 talaca. S druge strane, u Ukrajini danas najmanje ginu Rusi (osim onih iz Donbasa), a najčešće Čečeni, Tatari i Birjati, kao što su i u Zimskom ratu, ruskom napadu na Finsku, za ruske potrebe najčešće ginuli Ukrajinci. Rusija nije toliko osjetljiva na vijesti o ljudskim žrtvama kao na primjer SAD, gdje su brojne nevladine organizacije za vrijeme Drugog zaljevskog rata na dnevnoj bazi izvještavale javnost o civilnim i vojnim žrtvama te tako uticale na američku, pa i svjetsku javnost.

image

 Louisa Gouliamaki/Afp

Ukrajinci su znatno osjetljiviji na ljudske žrtve u redovima svojih branilaca. Prije svega zato što su najprije ginuli oni koji nisu imali vremena za temeljnu vojnu obuku, a onda i zato što su to mladići iz naroda koji se bore za preživljavanje svoje domovine, kako je to u Bruxellesu rekao šef američkog Združenog štaba general Mark Milley.

Prema njegovim procjenama, ukrajinska vojska dnevno gubi 100 poginulih i još 100 do 300 vojnika izbačenih iz stroja zbog ranjavanja. General Milley je prvi ukazao na mogućnost da broj ukrajinskih žrtava postane prekretnica ovog rata. Naime, kad su odlučili povući se iz oblasti Žitomira, Kijeva i Černihiva, Rusi su napustili prostor u kojem su imali ridikulozne logističke probleme kojima se rugao čitav svijet.

Danas drže nešto manje od četvrtine ukupnog prostora Ukrajine, a Hrvatska kroz Domovinski rat najbolje zna koliko to zna boljeti i kakve probleme stvarati. Sad su Ukrajinci ti koji imaju logističke probleme jer im oružje stiže sa zapada, a front im je na jugoistoku, i pri tome još “leđima” potpuno naslonjena na Krim i Rusiju.

Rusi napreduju

Ko, dakle, pobjeđuje u Ukrajini? Mjesecima smo slušali da ruske snage ne uspijevaju osvojiti planirani prostor, ali otkako su se “presložili” u Donbas, možemo zapravo reći da su u pobjedničkoj fazi, što god o tome mislili. Čak ni povlačenje sa Zmijskog otoka ne mijenja činjenicu da Rusi polako ali sigurno napreduju, posebno u oblasti Lugansk. Istina, ukrajinski branioci uspjeli su vratiti dva rajona sjeverno i istočno u oblasti Harkiv.

image

 Handout/Afp

No Rusi napreduju zapadno i južno od Izjuma, te od Popasne prema Bahmutu i na jugu prema Zaporižju, gdje se branioci plaše ruskih diverzija na nuklearnim postrojenjima. Korak po korak Rusi zatvaraju teritorij s kojeg ih zadugo niko neće moći izbaciti. Iz dva razloga, kako je to napomenuo Sir Richard Barrons, bivši šef Združenih savezničkih snaga – jer je jasno da Ukrajina ne raspolaže s dovoljno vojne sile da to učini i zato što se svijet pomalo umorio od posljedica ovog rata. Jasno je isto tako da se NATO ni u dugoročnom pogledu neće direktno uključiti u rat u Ukrajini, odnosno da NATO neće oslobađati zauzeta područja. Ko će ih onda izbaciti s tog područja?

NATO samit u Madridu obećao je Ukrajini novi kontigent pomoći. Njima u ovom trenutku ne treba više samo dalekometna artiljerija i rakete, nego sve češće i obično oružje (kojeg Rusi imaju napretek). Nedostaje im i specijalistička vojna obuka da bi na pravi način koristili zapadno naoružanje, a za takvu obuku im treba ono čega imaju najmanje – vremena. Ukrajinski predsjednik Zelenski je za CNN jasno rekao, ako Rusi ne ostanu na okupaciji Donbasa, krenuće dalje prema zapadu, i tada ih samo Ukrajinci mogu zaustaviti da ne krenu još dalje.

image

 Dogukan Keskinkilic/Anadolu Agency Via Afp

Ako riječi Sir Barronsa prevedemo na naš jezik, rat u Ukrajini uskoro će za zapadni svijet postati prilično dosadan, a to je razlog zbog kojeg se Rusima ne žuri. Za sankcije su se očito dobro pripremili. Analitičari smatraju da će ruska ekonomija ove godine nazadovati za 15 posto, ali čini se da Rusi to psihološki mogu podnijeti. Zapad je taj koji se žali na inflaciju, na poskupljenja… Rusi se nadaju da će Evropi prvoj dosaditi i da će pristati na neki oblik kompromisa u kojem bi Rusi zadržali Krim i Doneck, a do tada će Rusi nastojati osvojiti nešto prostora koji će kasnije moći ustupiti “kao znak dobre volje”, kako su to nedavno pokazali i na Zmijskom otoku, iako je svima jasno da taj otočić uz samu granicu Rumunjske i Ukrajine za Ruse više nije bio vojno odbranjiv.

Slobodna Dalmacija

CATEGORIES
Share This