Utom trenutku početkom ove godine bilo je jasno da je kontroverzni bivši predsjednik očigledan izbor glasačke baze i da ga je više teško zaobići. Postojali su brojni konzervativni krugovi kojima Džo Bajden i njegovo političko okruženje nisu bili prihvatljiva politička opcija, ali koji su smatrali da je Tramp nezadovoljavajuća alternativa i rizičan kandidat. Značajan broj konzervativnih ličnosti od uticaja razmatrao je guvernera Floride, Rona Desantisa, kao boljeg kandidata od bivšeg predsjednika. Među njima je bio i biznismen Ilon Mask, koji je govorio na onlajn lansiranju Desantisove kampanje. Ipak, kada je Desantisova kampanja definitivno izgubila šanse za pobjedu, spomenuti biznismen usmjerio se postepeno ka Trampu, očigledno jedinom alatu za svrgavanje demokrata.
Kako je kampanja uzimala maha, tako se i Mask sve više približavao Trampu i postao jedan od važnijih donatora republikanskih aktivnosti. Uprkos tome što ga je bivši i dolazeći predsjednik jednom prilikom ismijavao na svom Truth Social nalogu, djeluje da su uspjeli da izglade odnose. Po najavi Trampa najbogatiji čovjek na svetu imaće zahtjevan zadatak u njegovoj administraciji kroz reformu državne uprave i smanjenje troškova kroz novoosnovani departman zvani DODGE. Mask je najavio velika smanjenja troškova savezne države i odnos sa novim predsjednikom djeluje dosta stabilno. Međutim, postavlja se pitanje koliko je održiv i da li će se vratiti u vrijeme prije ovogodišnje Trampove kampanje, a to je period sumnje i tihih animoziteta.
Najveće pitanje u odnosu na aktuelnog predsjednika i najbogatijeg čovjeka današnjice je do koje mjere će se njihovi interesi preklapati. U ovom trenutku dvojac ima pojedine slične ciljeve, ali postoje i važne razlike koje su bile ignorisane u periodu žara kampanje. Prva i najveća razlika je odnos prema električnim vozilima, gdje dvije ličnosti imaju u potpunosti različite stavove i vizije budućnosti.
Ilon Mask je uspio da stvori najvećeg zapadnog giganta u ovoj oblasti praktično od nule i pobjedi već etablirane automobilske brendove. Njegova korporacija Tesla proizvodi godišnje više električnih vozila od Stelantisa, Dženeral Motorsa i Folksvagena zajedno, a periodično je uspjevala da sa svojom tržišnom kapitalizacijom nadjača cjelokupnu njemačku automobilsku industriju. Kao veliki gigant u ovoj oblasti, Tesla je postala jedina zapadna kompanija koja može da parira kineskim gigantima, koji su u ogromnoj mjeri potpomognuti od strane države.
Kao kompanija koja drži preko 50% američkog tržišta prodaje električnih vozila, ona može biti veliki gubitnik ukidanja državnih subvencija za kupovinu ovih vozila. Baš ova mjera i jeste nešto što je Donald Tramp obećavao u kampanji zbog lične sumnje u tehnologiju električnih vozila i vere u foslina goriva. Republikanski predsjednik je najavljivao da će ukinuti državni program subvencija od po 7.500 dolara za kupljeno vozilo na ovaj pogon, a najavio je i da će ukinuti veliki Bajdenov program IRA koji je dao velike podsticaje za unapređenje američkih lanaca snabdijevanja u oblasti električnih vozila i njihovih komponenti, poput baterija ili dijelova.
Naravno, kada se radi o Trampu njegova retorika ne vodi uvijek do konkretnih poteza i često ostaje mrtvo slovo na papiru. Ukidanje IRA programa bi imalo negativne efekte i po njegovu glasačku bazu, s obzirom da je skoro dvije trećine subvencija iz programa otišlo u republikanske okruge, a i brojne strane i domaće kompanije su se odlučile da svoje proizvodne pogone otvore baš u Americi, uprkos višim troškovima rada. Iako bi trebalo pratiti kako će se kretati potezi Trampove administracije konkretno, evidentna je različita vizija oko ovog pitanja, gdje Maskova kompanija tvrdi da su ova vozila budućnost saobraćaja, a aktuelni predsjednik ih više kategorizuje kao „prevaru“.
Drugo važno pitanje gdje dvije važne ličnosti mogu imati nesuglasice je Kina, s obzirom da prema ovoj državi imaju različit odnos. Donald Tramp Kinu evidentira kao glavnu prijetnju za američku ekonomiju i najavljuje veoma visoke carine za robu iz ove zemlje, kao i druge trgovinske barijere. U ovoj kampanji govorio je da bi carine ovoj državi povećao i iznad 50%, te da mjere iz prethodne administracije nisu ni približne onome što sada sprema Pekingu.
Na drugoj strani, Ilon Mask predstavlja ličnost čije je poslovanje u velikoj mjeri zavisno od ove države i lično nije težio prevelikom „talasanju“ kada se radi o pitanju Tajvana ili odnosa sa Komunističkom partijom Kine. Razlog za to je što je kineska država 2018. i 2019. bila ključna za opstanak Tesle, koja se tih godina zbog visokih troškova lansiranja Modela 3 nalazila na ivici bankrota. Zahvaljujući gigafabrici u Šangaju i brojnim povoljnostima, Tesla je uspjela da smanji troškove i pomoću svojih moćnih „gigacasting“ mašina uspostavi isplativu proizvodnju u Kini. Uz sve moguće ponude iz svijeta, djeluje da Mask neće skorije zamijeniti Kinu drugom državom u većinskoj mjeri i različite trgovinske eskalacije na liniji Vašington-Peking mu nisu u interesu.
Donalda Trampa i najbogatijeg čovjeka sveta trenutno najviše spaja neprijateljski stav prema demokratskom establišmentu i liberalnim elitama. Međutim, izbori su prošli i navedeni politički krugovi su poraženi, te je kohezivni element sada između njih dvojice izvjesno manji. Kako vrijeme bude prolazilo izvjesno će njihove razlike dolaziti do izražaja. Da li će Mask završiti kao desetine drugih ljudi koji su se razočarali u Trampa i napustili ga, zavisi i od njegovih konkretnih poteza. U ovom trenutku djeluje da oni mogu da funkcionišu, ali je činjenica da u okruženju dolazećeg predsjednika nema previše takvih ljudi u dugom roku, prenosi Blic.
