Ko će imati najveću korist od Asadovog svrgavanja, Putin pada u zapećak
Dok se čula slavljenička pucnjava širom Sirije, diplomatske puške Irana i Rusije, koje su u Dohi prisustvovale velikom forumu za dijalog, utihnule su, nemoćne i nevažne zbog događaja u Damasku.
Samo 12 sati ranije ključne vanjske sile – Rusija i Iran zajedno s Turskom – susrele su se na marginama foruma s pet arapskih država kako bi izdale zajedničko saopštenje u kojem apeluju na prekid vojnih operacija, očuvanje teritorijalnog integriteta Sirije i konsultacije o političkom rješenju između režima Bašara al Asada i opozicije.
Bio je to posljednji pokušaj da se zadrži privid kontrole nad događajima, ali su diplomate na sastanku sa strepnjom razgovarale o sudbini sirijskog predsjednika i o tome hoće li uskoro doći do borbi na ulicama Damaska.
Ruski predstavnici su na sastanku izjavili da je Asad bio nefleksibilan, odbijajući prihvatiti realnost ili neophodnost dijaloga s Turskom, zemljom koja sponzoriše vojne snage koje prijete prijestonici.
Probudila ih vijest da je Asad pao
Šest sati nakon što su umorne diplomate napustile sastanak, probudila ih je vijest da je Asad pao. Rijetko kada je toliko diplomata tako brzo postalo nevažno.
Ranije na samitu u subotu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov bio je na bini ispitivan o budućnosti Sirije, što je bio sve neugodniji susret jer je od njega zatraženo da objasni ulogu Rusije u zemlji tokom protekle decenije.
U jednom trenutku ga je njegov sagovornik, Džejms Bejs iz „Al Džazire“, sveo na to da izgovori: „Ako hoćete da kažem: Da, izgubili smo u Siriji, tako smo očajni, ako je ovo ono što vam treba, hajde da nastavimo“. Iznerviran, pokušao je prebaciti diskusiju na Ukrajinu, poznato tlo na kojem bi mogao afirmisati rusku vojnu snagu i američko licemjerje.
Ipak, nastavio je insistirati da džihadističke grupe ne smiju preuzeti kontrolu u Siriji, te da je Asad bio bedem koji to sprečava.
“Nedopustivo je dozvoliti terorističkim grupama da preuzmu kontrolu nad zemljom kršeći postojeće sporazume”, rekao je, pozivajući se na pobunjeničku grupu Hajat Tahrir al-Šam (HTS), koja je vodila proboj iz provincije Idlib u Alep, a zatim u Damask.
Naveo je potrebu za implementacijom rezolucije 2254 Savjeta bezbjednosti UN, usvojene u decembru 2015., s pozivom na demokratsku tranziciju u Siriji, oko koje je Asad odbio sarađivati. Upitan zašto Asad nije pomogao u tranziciji vlasti, Lavrov je rekao:
“Niko nije savršen”, ali nije pomenuo da je Rusija 17 puta stavila veto na rezolucije Savjeta bezbjednosti UN kako bi zaštitila Asada.
Turskoj najveća korist od Asadovog pada?
Nasuprot tome, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan, bivši šef turske obavještajne službe, okružen velikom pratnjom, malo je govorio u javnosti, osjećajući da je njegova zemlja možda najveći vanjski korisnik Asadovog pada.
Turska ima na raspolaganju krovnu grupu sirijskih milicija pod nazivom Sirijska nacionalna armija i svojevrsnu vezu s HTS-om.
Međutim, s moći dolazi i odgovornost. Više od bilo koje druge zemlje u regionu, Turska ima moć pomoći Sirijcima da formiraju nezavisnu vladu konsenzusa, prenosi Espreso.
