Izazovi za republikance i demokrate u godini pred predsjedničke izbore

Izazovi za republikance i demokrate u godini pred predsjedničke izbore

Dvi­je naj­veće po­li­tičke stran­ke u Sje­di­nje­nim Ame­ričkim Država­ma ušle su u 2023. go­di­nu suočava­jući se sa ključnim pi­ta­nji­ma o lju­di­ma i po­li­ti­ka­ma ko­je žele da vo­de, ima­jući u vi­du da su na­re­dni pred­sje­dnički izbo­ri sve bliže.

To se po­se­bno odno­si na re­pu­bli­kan­ce, ko­ji su se na­da­li da će u no­vom sa­zi­vu Kon­gre­sa ima­ti si­gur­nu većinu u je­dnom, a možda i u oba do­ma. Umjes­to to­ga, na izbo­ri­ma na sre­di­ni pred­sje­dničkog man­da­ta su do­bi­li sa­mo ti­je­snu većinu u Pred­sta­vničkom do­mu, gdje se oš­tre unu­tar­stra­načke po­dje­le na­zi­ru i pri­je ne­go su čla­no­vi zva­nično pre­uze­li man­da­te, pre­no­si Glas Ame­ri­ke.

Gla­vni kan­di­dat za pred­sje­da­va­jućeg Pred­sta­vničkog do­ma je Ke­vin Me­kar­ti, ko­ji u to­me ni­je uspio 2015. go­di­ne.

Re­pu­bli­kan­ci u Pred­sta­vničkom do­mu ima­ju pre­dnost 222-213 u odno­su na de­mo­kra­te i Me­kar­ti je uspio pri­do­bi­ti većinu svo­jih ko­le­ga, te ne­ma ozbi­ljnog pro­tiv­kan­di­da­ta. Ipak, ma­nji dio kon­zer­va­ti­vnih čla­no­va Pred­sta­vničkog do­ma ga i da­lje ne podržava, pa je ne­iz­vjes­tan nje­gov us­pjeh na prvom gla­sa­nju na­kon po­la­ga­nja za­kle­tve no­vih i sta­rih zas­tu­pni­ka za no­vi man­dat.

Za izbor pred­sje­da­va­jućeg je po­tre­bna pros­ta većina pri­su­tnih, a Pred­sta­vnički dom ne može početi sa ra­dom dok se ta pro­ce­du­ra ne za­vrši.

Do kra­ja ja­nu­ara Re­pu­bli­kan­ski na­ci­onal­ni ko­mi­tet (RNC), ru­ko­vo­deće ti­je­lo Re­pu­bli­kan­ske stran­ke, mo­ra i sam do­ni­je­ti odlu­ke o li­der­skim po­zi­ci­ja­ma.

Cen­tral­na fi­gu­ra u sve­mu ovo­me je Do­nald Tramp, biv­ši pred­sje­dnik SAD, ko­ji je pri­je vi­še od se­dam go­di­na tran­sfor­mi­sao stran­ku i još se bo­ri da na­me­tne svoj uti­caj nad re­pu­bli­kan­ci­ma u Kon­gre­su, nad RNC-om, te nad bi­račima stran­ke.

Pred­sje­da­va­juća RNC-a Ro­na Me­kda­ni­jel ne­da­vno je izja­vi­la da bi naj­veći po­li­tički iza­zov za nje­nu stran­ku mo­gao doći iznu­tra, dok se stra­nački li­de­ri po­ku­ša­va­ju no­si­ti sa ve­li­kom ulo­gom ko­ju Tramp ima.

„To­li­ko je to­ga u igri da ne možemo priu­šti­ti da bu­de­mo po­di­je­lje­ni do 2024. go­di­ne“, re­kla je Me­kda­ni­je­lo­va, obećava­jući da će RNC bi­ti neu­tra­lan u pred­sto­jećem pro­ce­su pred­sje­dničke no­mi­na­ci­je.

„Ako smo po­di­je­lje­ni, iz­gu­bićemo“, is­ta­kla je ona.

Čini se da su de­mo­kra­te mno­go vi­še uje­di­nje­ne od kolega re­pu­bli­ka­na­ca, ali mno­go to­ga će za­vi­si­ti od Džoze­fa Baj­de­na i odlu­ke 80-go­diš­njeg pred­sje­dni­ka da li će tražiti rei­zbor. Ako to ne učini, a do for­mal­ne odlu­ke mo­gu proći mje­se­ci, de­mo­kra­te bi bi­le gur­nu­te u ne­iz­vje­snu bu­dućnost bez oči­gle­dnih po­pu­lar­nih al­ter­na­ti­va.

Se­na­tor iz Ver­mon­ta Ber­ni San­ders, ko­ji ni­je is­ključio svo­ju pred­sje­dničku kan­di­da­tu­ru, re­kao je da su de­mo­kra­te ta­kođe u „pre­su­dnom mo­men­tu zbog de­li­ka­tne i nes­ta­bil­ne po­li­tičke ko­ali­ci­je“.

Očeku­je se da će kan­di­da­ta za pred­sje­dničke izbo­re 2024. bi­ti mno­go, po­se­bno kod re­pu­bli­ka­na­ca, iako je do sa­da kan­di­da­tu­ru zva­nično na­ja­vio sa­mo Tramp. Ipak, naj­ma­nje 10 vi­so­ko­pro­fil­nih re­pu­bli­ka­na­ca akti­vno ra­zma­tra taj po­tez, što is­to­vre­me­no znači i otvo­re­no su­prot­stav­lja­nje Tram­pu, a je­dan od fa­kto­ra ko­ji utiču na to je i ras­tuće uvje­re­nje da je biv­ši pred­sje­dnik po­li­tički ra­nji­vi­ji ne­go ika­da ra­ni­je.

Među oni­ma ko­ji, između os­ta­lih, ko­ti­ra­ju kao kan­di­da­ti i ko­ji bi to mo­gli obja­vi­ti u prvoj po­lo­vi­ni ove go­di­ne su: gu­ver­ner Flo­ri­de Ron Desan­tis, biv­ši pot­pred­sje­dnik Majk Pens, biv­ši drža­vni se­kre­ta­ri Majk Pom­peo, kao i odla­zeći gu­ver­ner države Meril­end Le­ri Ho­gan. Većina ih je već počela sa te­ren­skim ra­dom i kon­ta­kti­ra­njem do­na­to­ra.

Ipak, ma­lo ko vje­ru­je da će Tram­pa bi­ti la­ko sru­ši­ti na stranačkim pre­di­zbo­ri­ma. On je već počeo pro­zi­va­ti po­ten­ci­jal­ne ri­va­le, a i održava čvrstu po­zi­ci­ju među na­ja­kti­vni­jim gla­sačima stran­ke, ko­ji će do­mi­ni­ra­ti na stra­načkim izbo­ri­ma re­pu­bli­ka­na­ca.

Re­pu­bli­kan­ci će na izbo­ri­ma za Se­nat 2024. po­ku­ša­ti da od de­mo­kra­ta pre­uzmu ne­ke od država u ko­ji­ma inače ima­ju ve­li­ku po­dršku, po­put Za­pa­dne Virdžini­je, Mon­ta­ne i Oha­ja.

Na­jur­gen­tni­je pi­ta­nje za de­mo­kra­te je hoće li Baj­den tražiti dru­gi man­dat. On je već sa­da naj­sta­ri­ji pred­sje­dnik u is­to­ri­ji SAD, a an­ke­te po­ka­zu­ju da značajan broj bi­rača iz obje stran­ke ne želi da se po­no­vo kan­di­du­je.

Iako je ra­ni­je dao na­slu­ti­ti da će bi­ti kan­di­dat, Baj­den je na­ja­vio da će ko­načnu odlu­ku o to­me do­ni­je­ti to­kom pra­zni­ka.

Zva­nična odlu­ka o to­me se ne očeku­je u prvom tro­mje­sečju ove go­di­ne.

Iako je Baj­de­no­va no­va kan­di­da­tu­ra očeki­va­na, ne­ke de­mo­kra­te ra­de na to­me da se on pre­do­mi­sli, prenosi „Glas Amerike“.

 

(Nezavisne)

CATEGORIES
Share This