
Gigantski rezervoari i tajna strategija: Kina preduhitrila energetsku krizu?
Dok je rat na Bliskom istoku uzdrmao globalna energetska tržišta i izazvao nestašice u dijelovima Azije, Kina se pokazala znatno otpornijom od mnogih drugih zemalja.
Ključ leži u dugogodišnjoj strategiji stvaranja velikih zaliha energenata i diverzifikaciji izvora snabdijevanja.
Gigantski rezervoari kao oslonac sistema
U industrijskoj luci Jančeng, nalaze se ogromni rezervoari ukapljenog gasa visoki poput zgrada od 20 spratova.
Samo šest takvih rezervoara može da obezbijedi potrebe domaćinstava Pekinga – grada sa 22 miliona stanovnika – duže od dva mjeseca, piše The New York Times.
Ovi objekti dio su šire strategije kojom Kina već deceniju gomila zalihe ključnih sirovina, od hrane do energenata, kako bi se zaštitila od poremećaja u globalnom snabdijevanju.
Posebno su važni upravo gasni kapaciteti. Kina je najveći svjetski uvoznik prirodnog gasa i ključni potrošač u industriji đubriva i hemijskoj proizvodnji. Upravo zato stabilnost snabdijevanja ima direktan uticaj na ekonomiju.
Rat i zatvaranje ključnih pomorskih ruta doveli su do problema u zemljama poput Indije, Pakistana i Vijetnama, dok je Kina zahvaljujući zalihama uspjela da ublaži udar.
Zavisnost smanjena na minimum
Uprkos velikoj potrošnji, Kina nije presudno zavisna od jedne rute ili regiona. Prošle godine samo 6,9 odsto ukupne potrošnje gasa dolazilo je kroz Ormuski moreuz.
Država je paralelno razvijala alternativne pravce, gasovode iz Rusije i srednje Azije, i povećavala sopstvenu proizvodnju, koja se u posljednjih deset godina više nego udvostručila.
Uz to, Kina ima i tehnološke alternative. U hemijskoj industriji dio proizvodnje može da se prebaci na procese zasnovane na uglju, čime se dodatno smanjuje pritisak na gasne zalihe.
Tehnološki izazovi skladištenja gasa
Prirodni gas je jedan od najtežih energenata za skladištenje. Većina država koristi podzemne rezervoare, ali Kina ih nema dovoljno. Zato se odlučila za tehnološki zahtjevniji model, skladištenje ukapljenog gasa u ogromnim nadzemnim rezervoarima.
Državna kompanija CNOOC izgradila je 18 takvih rezervoara, više nego ostatak svijeta zajedno. Svaki od njih ima zapreminu od oko 9,5 miliona kubnih stopa.
Gas se čuva na temperaturi od minus 162 stepena Celzijusa, a pri zagrijavanju se širi i do 600 puta. Zbog toga su rezervoari konstruisani u više slojeva, uz posebne legure metala i robotsko zavarivanje kako bi se obezbijedila sigurnost.
Strategija samodovoljnosti
Kinesko rukovodstvo već godinama upozorava na potrebu energetske sigurnosti. Predsjednik Si Đinping pozvao je na jačanje skladišnih kapaciteta i veću samodovoljnost u snabdijevanju.
„Potrebno je unaprijediti kapacitete skladištenja uglja, nafte i gasa te ojačati energetsku nezavisnost“, poručio je 2022. godine.
Uz fosilna goriva, Kina intenzivno razvija i obnovljive izvore energije i električna vozila kako bi smanjila dugoročnu zavisnost od uvoza.
Kriza kao test kineskog modela
Rat na Bliskom istoku pokazao je efikasnost takve strategije. Dok su neke zemlje suočene sa nestašicama, Kina zasad nema problema sa snabdijevanjem domaćinstava i industrije.
Potrošnja gasa u domaćinstvima čini manje od 15 odsto ukupne potrošnje, a blaga zima dodatno je smanjila potražnju. Električna energija ionako se u velikoj mjeri proizvodi iz uglja.
Dodatno, vlasti su privremeno ograničile izvoz đubriva kako bi obezbijedile domaće potrebe.
„Snabdio sam se đubrivom unaprijed, ipak je rat na Bliskom istoku“, kaže prodavac Liu iz područja Jančenga, dodajući da su vlasti obezbijedile stabilne cijene.
Slabosti sistema i potencijalni rizici
Uprkos snažnoj pripremi, sistem nije bez rizika. Kina i dalje zavisi od uvoza nekih ključnih sirovina, poput helijuma, važnog za proizvodnju poluprovodnika.
Za sada nema naznaka da su stvorene veće zalihe tog resursa prije izbijanja krize, prenosi Tportal.

