Evropa misli nezamislivo: Odmazda Rusiji

Ruski dronovi i agenti izvode napade širom zemalja NATO-a, a Evropa sada radi ono što bi se prije samo nekoliko godina činilo neobičnim: planira kako uzvratiti udarac.

Ideje se kreću od zajedničkih ofanzivnih kibernetičkih operacija protiv Rusije i bržeg i koordinisanijeg pripisivanja hibridnih napada brzim upiranjem prsta u Moskvu, do iznenadnih vojnih vježbi pod vođstvom NATO-a, prema riječima dva visoka evropska vladina zvaničnika i tri diplomate EU.

„Rusi stalno testiraju granice – kakav je odgovor, koliko daleko možemo ići?“ primijetila je latvijska ministarka vanjskih poslova Baiba Braže u intervjuu. „Potreban je proaktivniji odgovor“, rekla je za „Politico“. „I ne govori se ono što šalje signal – to se radi.“

Hibridni napadi nisu novost

Ruski dronovi su posljednjih sedmica i mjeseci preletjeli Poljsku i Rumuniju, dok su misteriozni dronovi izazvali haos na aerodromima i vojnim bazama širom kontinenta. Ostali incidenti uključuju ometanje GPS-a, upade borbenih aviona i ratnih brodova te eksploziju na ključnoj poljskoj željezničkoj vezi koja prevozi vojnu pomoć Ukrajini.

„Generalno, Evropa i savez moraju se zapitati koliko dugo smo spremni tolerisati ovu vrstu hibridnog ratovanja… i trebamo li i sami razmisliti o tome da postanemo aktivniji u ovom području“, rekao je prošle sedmice za „Welt TV“ njemački državni sekretar za odbranu Florian Han.

Hibridni napadi nisu ništa novo. Rusija je posljednjih godina slala ubice da ubiju političke neprijatelje u Velikoj Britaniji, optužena je za dizanje u vazduh skladišta oružja u srednjoj Evropi, pokušala je destabilizovati EU finansiranjem krajnje desničarskih političkih stranaka, učestvovala je u ratovanju na društvenim mrežama i pokušala preokrenuti izbore u zemljama poput Rumunije i Moldavije.

Ali sam obim i učestalost trenutnih napada su neviđeni. Globsec, praški think tank, izračunao je da je između januara i jula u Evropi, uglavnom u Poljskoj i Francuskoj, izvršeno više od 110 sabotaža i pokušaja napada od strane ljudi povezanih s Moskvom.

„Ne možemo sebi dopustiti da se bojimo i da imamo veliku želju za eskalacijom“

„Današnji svijet nudi puno otvoreniji – zaista, moglo bi se reći kreativniji – prostor za vanjsku politiku“, rekao je ruski čelnik Vladimir Putin tokom oktobarske konferencije Valdai, dodajući: „Pomno pratimo rastuću militarizaciju Evrope. Je li to samo retorika ili je vrijeme da odgovorimo?“

Rusija možda vidi EU i NATO kao suparnike ili čak neprijatelje – bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik šefa Savjeta sigurnosti Kremlja, Dmitrij Medvedev, prošlog je mjeseca rekao: „SAD su naš protivnik.“ Međutim, Evropa ne želi rat s Rusijom naoružanom nuklearnim oružjem i stoga mora smisliti kako odgovoriti na način koji odvraća Moskvu, ali ne prelazi crvene linije Kremlja koje bi mogle dovesti do otvorenog rata.

To ne znači povlačenje, prema riječima švedskog načelnika odbrane, generala Mihaela Klaesona. „Ne možemo sebi dopustiti da se bojimo i da imamo veliku želju za eskalacijom“, rekao je u intervjuu. „Moramo biti čvrsti.“

Do sada je odgovor bio jačanje odbrane. Nakon što su ruski ratni dronovi oboreni iznad Poljske, NATO je rekao da će pojačati savezničku odbranu od dronova i protivvazdušnu odbranu na njegovom istočnom krilu – poziv koji je ponovila i EU.

Čak i to razbješnjava Moskvu.

Evropljani „trebaju se bojati i drhtati poput nijemih životinja u krdu koje se tjera na klanje“, rekao je Medvedev. „Trebali bi se uprljati strahom, osjećajući svoj skori i mučni kraj.“

Promjena smjera

Česte ruske provokacije mijenjaju ton u evropskim prestonicama.

Nakon što je rasporedio 10.000 vojnika kako bi zaštitio kritičnu infrastrukturu Poljske nakon sabotaže željezničke pruge koja povezuje Varšavu i Kijev, poljski premijer Donald Tusk u petak je optužio Moskvu za učestvovanje u „državnom terorizmu“.

Nakon incidenta, šefica EU za vanjsku politiku Kaja Kalas izjavila je da takve prijetnje predstavljaju „ekstremnu opasnost“ za blok, tvrdeći da mora „imati snažan odgovor“ na napade.

Prošle sedmice, italijanski ministar odbrane Gvido Kroseto oštro je kritikovao „inerciju“ kontinenta suočenu s rastućim hibridnim napadima i predstavio plan od 125 stranica za odmazdu. U njemu je predložio osnivanje Evropskog centra za suzbijanje hibridnog ratovanja, kibernetičkih snaga od 1500 vojnika, kao i vojnog osoblja specijalizovanog za vještačku inteligenciju.

„Svi trebaju revidirati svoje sigurnosne postupke“, dodao je u četvrtak poljski ministar vanjskih poslova Radoslav Sikorski. „Rusija očito eskalira svoj hibridni rat protiv građana EU.“

Hodajte po planu

Uprkos sve žešćoj retorici, još uvijek je otvoreno pitanje šta znači snažniji odgovor.

Dio toga se svodi na razliku između Moskve i Brisela – potonji je više ograničen djelovanjem unutar pravila, prema Kevinu Limonieru, profesoru i zamjeniku direktora pariškog think tanka GEODE.

„To postavlja etičko i filozofsko pitanje: Mogu li sebi države kojima vlada vladavina prava priuštiti korištenje istih alata… i istih strategija kao Rusi?“ upitao je.

Zasad zemlje poput Njemačke i Rumunije pooštravaju pravila koja bi vlastima omogućila obaranje dronova koji lete iznad aerodroma i vojno osjetljivih objekata.

S druge strane, nacionalne sigurnosne službe mogu djelovati u pravnoj sivoj zoni. Saveznici od Danske do Češke već dopuštaju ofanzivne kibernetičke operacije. Ujedinjeno Kraljevstvo je navodno hakovalo mreže ISIL-a kako bi dobilo informacije o programu dronova u ranoj fazi terorističke grupe 2017. godine.

Saveznici moraju „biti proaktivniji u kibernetičkoj ofenzivi“, rekao je Braže, i fokusirati se na „povećanje situacijske svijesti – udruživanje i koordinaciju sigurnosnih i obavještajnih službi“.

U praksi, zemlje bi mogle koristiti kibernetičke metode za ciljanje sistema ključnih za ruske ratne napore, poput ekonomske zone Alabuga u Tatarstanu u istočno-centralnoj Rusiji, gdje Moskva proizvodi dronove Shahed, kao i energetske objekte ili vozove koji prevoze oružje, rekao je Filip Brujka, politolog i stručnjak za hibridne prijetnje na Poljskoj akademiji nauka. „Mogli bismo napasti sistem i poremetiti njihovo funkcionisanje“, rekao je.

Evropa takođe mora shvatiti kako odgovoriti na ruske kampanje dezinformisanja velikih razmjera vlastitim naporima unutar zemlje.

„Rusko javno mnijenje… je donekle nedostupno“, rekao je jedan visoki vojni zvaničnik. „Moramo sarađivati ​​sa saveznicima koji imaju prilično detaljno razumijevanje ruskog razmišljanja – to znači da se saradnja mora uspostaviti i na području informacionog ratovanja.“

Ipak, sve nove mjere „moraju imati uvjerljivu mogućnost poricanja“, rekao je jedan diplomata EU-a.

Demonstracija sile

NATO je, sa svoje strane, odbrambena organizacija i stoga je sumnjičav prema ofanzivnim operacijama. „Asimetrični odgovori važan su dio razgovora“, rekao je jedan diplomata NATO-a, ali „nećemo se spustiti na istu taktiku kao Rusija.“

Umjesto toga, savez bi trebao dati prioritet demonstracijama sile koje ilustruju snagu i jedinstvo, rekla je Oana Lungesku, bivša portparolka NATO-a i saradnica londonskog think tanka Royal United Services Institute. U praksi to znači brzo objavljivanje stoji li Moskva iza hibridnog napada i sprovođenje vojnih vježbi „bez najave“ na ruskoj granici s Litvanijom ili Estonijom.

U međuvremenu, Centar izvrsnosti za hibridne prijetnje u Helsinkiju, koji podržava NATO, a okuplja savezničke zvaničnike, takođe „pruža stručnost i obuku“ te izrađuje „politike za suprotstavljanje tim prijetnjama“, rekao je Marten ten Volde, viši analitičar u organizaciji, prenosi „Politico„.

„Nesumnjivo, trebalo bi učiniti više na hibridnom području“, rekao je jedan viši diplomat NATO-a, uključujući povećanje kolektivne odgovornosti nakon napada i osiguravanje da se „raznim sredstvima pokaže da obraćamo pažnju i da možemo fleksibilno premještati sredstva“.