Vasić: Zadovoljili smo se mrvicama sa trpeza gospodara

On ističe da smo dovedeni u euforično zadovoljavanje konstatacijom – dobro je, ne puca se!

„A pucalo se, bogami, skoro cijelu godinu. Koliko je samo žena stradalo samo zato što su žene i samo zato što su, kako mi još volimo reći, bile na pogrešnom mjestu sa pogrešnom osobom! Pucalo se u tržnim centrima, školama, restoranima, ulicama, trgovima, šetalištima, policijskim stanicama“, kaže Vasić.

On je u intervjuu govorio i o mladima, problemima našeg društva, da li je bol ono što nas ujedinjuje, kao i budućnosti bh. društva.

NN: Godina na izmaku bila je burna za građane Bosne i Hercegovine. Kako je Vi doživljavate?

VASIĆ: Koja godina od Dejtona naovamo nije turbulentna za bh. društvo? Pedeset nijansi sive – najviše mi na to liči stanje društva u Bosni i Hercegovini, a mi kao da smo se navikli na tu perverziju mazohizma pa nas čak i ubijede da nam je dobro i da je to sve što rade za naše dobro! Naivno klimamo glavom i vjerujemo. Zadovoljili smo se mrvicama hljeba koji pada sa trpeza gospodara.

No ipak, nismo se „pobili“ i to je nešto za nas s obzirom na to u kakvom ambijentu živimo. Doveli su nas, a vama je na volju da kažete ko, u takvo stanje duha da se euforično zadovoljavamo konstatacijom – dobro je, ne puca se! A pucalo se, bogami, skoro cijelu godinu. Koliko je samo žena stradalo samo zato što su žene i samo zato što su, kako mi još volimo reći, bile na pogrešnom mjestu sa pogrešnom osobom! Pucalo se u tržnim centrima, školama, restoranima, ulicama, trgovima, šetalištima, policijskim stanicama.

Kao sociolog, ali i kao običan građanin ove države, pratio sam i proživljavao sve ono što se u protekloj godini desilo, ali mi je najteže, bez obzira na stepen profesionalnosti, bilo govoriti o uzrocima, posljedicama i okolnostima na razne devijantne pojave u društvu koje su za posljedicu imale teška krivična djela sa smrtnim ishodom na štetu žena, djece, nedužnih ljudi.

NN: Bilo je mnogo izazova i nesrećnih situacija poput  ubistava u školi i policiji, ali i kamenolom u Jablanici je ljudski faktor. Gdje je problem našeg društva?

VASIĆ: Kad depolitizujemo i denacionalizujemo realne probleme u Bosni i Hercegovini, moći ćemo da im trezveno pristupimo i iste rješavamo. Zatvoreni smo u začarani krug gdje se prvenstveno mora zadovoljiti partijsko-interesno-nacionalni ključ za određenu poziciju pa tek onda, kao da je to nekome i bitno, na red dolazi profesionalna kompetencija osobe koja treba da obavlja neku javnu funkciju. Nikako da stavimo pravu stvar na pravo mjesto!

NN: I mladi su imali različite izazove ove godine. Imamo li problem kod novih generacija? Devijantno ponašanje je nekako postalo in…

VASIĆ: Nemaju mladi problem, nego mi odrasli! Mi, odrasli, njima pravimo ambijent za život i kreiramo algoritam po kome treba da se kreću. Zašto da uvijek krivimo djecu za propuste roditelja? Djeca i mladi ljudi su u najnezavidnijoj poziciji u zajednici. Turobna je budućnost zajednice u čije temeljene institucije ne vjeruju mladi ljudi. A naši mladi, opravdano, ne vjeruju u funkcionalnost BiH. I nemaju oni problem sa nekakvim svojim izazovima i devijacijama, oni imaju problem sa nama odraslima koji im ništa nismo pružili kao alternativu devijaciji. Uporno, mi u BiH, hroničnu bolest liječimo analgeticima umjesto adekvatnom terapijom.

NN: Kada sve sagledamo. Ko (naj)češće zakaže sistem ili društvo?

VASIĆ: Društvo je sistem, kaže jedna sociološka teorija, sačinjeno je iz dijelova. Svaki dio utiče na funkcionalnost sistema. Disfunkcija jednog od dijelova dovodi do disfunkcije sistema. Jasno je, bez obaveze da poznajete sociološke teorije, u kom stepenu disfunkcionalnosti se nalazi naše društvo. Iskočilo je iz sistema funkcionalnosti, baš kao nedavno gatačka i termoelektrana u Ugljeviku.

NN: Ipak, iako djeluje da je sve crno, nije tako. Građani i dalje pokazuju da se saosjećaju sa drugima? Je li bol obično nešto što nas ujedini?

VASIĆ: Svakakvi smo, i nama u BiH se može prišiti bilo kakav epitet bez toga da se iko ljuti, ali da nam neko kaže da nismo solidarni, e to ne može! Na koja god vrata od Trebinja do Novog Grada i obrnuto pokucate, nećete ostati ni gladni ni žedni i niko vas neće pitati ni ko ste ni kom se bogu molite ni kakvu kapu nosite.

Prirodne nesreće, nažalost, u više navrata podsjetile su nas da je važna solidarnost i to ne samo nesreće koje su pogađale naše društvo, već smo se solidarisali i saosjećali sa ljudima koji su doživjeli velike nesreće i katastrofe širom svijeta.

Nemoguće je opisati taj naš mentalni sklop. Spremni smo jedni drugima da radimo sve što smo bezbroj puta kroz istoriju pokazali. Ono najgore smo radili jedni drugima, ali opet, kad prođu ta zla vremena, bili smo i jesmo spremni da se međusobno pomažemo i solidarišemo. Prirodne nesreće i katastrofe često bi nas podsjećale da smo prije svega i iznad svega ljudi, a tek onda sve ono ostalo što nas dijeli i svađa.

NN: Pred nama je nova godina i mnoge nove godine. Kakva nam je budućnost?

VASIĆ: Svijet kakav pamtimo i u kome smo sada nevjerovatnom brzinom se mijenja. Vidjećemo da li će ta transformacija dobiti novo ubrzanje nakon 20. januara, ali definitivno je da će 2025. godina biti istorijska kada su u pitanju krupne odluke za budućnost ne samo nas, već cijelog svijeta.

Nadam se i vjerujem da će godina koja je pred nama biti godina u kojoj će da se zaustave ratovi i prekinu ubijanja nedužne djece i civila. To je moja želja, nada i molitva. A meni, kao i ostatku prosječnih građana ove mučene države, jedino preostaje da se nadamo, vjerujemo i molimo se da za života vidimo valjanu smjenu sadašnjeg političkog establišmenta. Dosta ste radili za naše dobro. Biće nam loše od tolikog vašeg dobra.

Nezavisne