Uređivanje prava i obaveza podzakonskim aktima nije u skladu sa Ustavom

Elementarna stvar koja se uči na osnovnom studiju prava je da se prava i obaveze fizičkih i pravnih lica ne mogu, a da to bude u skladu sa Ustavom i vladavinom prava, propisivati, odnosno određivati, podzakonskim propisima – pravilnicima, uputstvima, naredbama, već samo Ustavom ili zakonom.

Piše: Dr MIlan Blagojević

Zašto? Pa zato što prava i obaveze fizičkih i pravnih lica, njihov sadržaj i domet, ko ima ta prava, a ko ne, predstavljaju najvažnija pravna pitanja u svakoj demokratskoj državi koja drži do vladavine prava. Zato ta pitanja ne smiju biti prepuštena volji pojedinca, da on sam određuje kome pripada i do kada pripada neko pravo ili obaveza. To u demokratskom društvu, u kojem je vlast istinski konstitucionalizovana, ne može biti domen nijednog pojedinca i njegovog pravilnika, bez obzira o kojem pojedincu je riječ i koju javnu funkciju obavlja.

Umjesto toga, ljudska prava i obaveze, a to znači i njihov sadržaj, u šta spadaju i prava i obaveze pravnih lica u bilo kojoj oblasti društvenog života, mogu se propisivati te određivati njihov domet i trajanje, samo Ustavom ili zakonom, pri čemu se to i zakonom može raditi samo ukoliko je Ustavom izričito propisano da se za pojedina prava donosi zakon, ili je smisao Ustava takav da iz njega proizlazi da Ustav implicira donošenje zakona o određenom ljudskom i građanskom pravu, iako to nije tim riječima tj. izričito propisano u Ustavu.

Stoga kada bilo koji zakon eventualno i propisuje da će se neko od prava ili sloboda fizičkih i pravnih lica, uključujući i prava, odnosno obaveze u oblasti informisanja i medija, urediti pravilnikom, pa kada se donosilac pravilnika prilikom njegovog donošenja poziva na zakon, da mu je zakon navodno dao pravo da pravilnikom određuje ili ukida neko pojedinačno pravo fizičkih ili pravnih lica, takvo ponašanje, osim što može biti proizvod nečije lične sklonosti da autokratski upravlja sistemom ili institucijom, jeste i posljedica neustavnog zakona na koji se taj pojedinac pozvao prilikom donošenja svog pravilnika.

Jer, takav zakon je neustavan budući da nijedan zakonodavac u sistemu vladavine prava, na kojem počiva Ustav BiH, nema pravo da svojim zakonom ovlašćuje druge da oni, umjesto zakonodavca i njegovog zakona, pravilnikom propisuju individualna prava i obaveze.

Nažalost, ovdje u BiH to je gotovo postalo pravilo i pošast u ponašanju, da pojedinci svojim pravilnicima propisuju individualna prava i obaveze i određuju kada će neko od tih prava, kao opšte pravo, prestati da važi, što ustavni sudovi u BiH najčešće samo nijemo posmatraju.

Kada se vodi računa o svemu prethodno rečenom, što je gotovo aksiomatika pravne nauke i ustavnog prava, onda se ne može pravilnikom kao podzakonskim propisom određivati ko ima pravo na piplmetriju i do kada, kao i kada će prestati piplmetrija i kada će eventualno biti ponovo uvedena, jer je to jedno iz niza ljudskih prava (prava fizičkih i pravnih lica) koje se može određivati samo i isključivo zakonom u skladu sa Ustavom.

Dr Milan Blagojević Foto: Adobe Stock