Jerbo njihova plata ne prelazi 1.000 KM.
To su rezultati epohalne odluke o minimalcu, zbog koje su se radnici zaludu obradovali, naivno vjerujući u povećanje plate.
Istina, bilo je i previše čudno da se poslodavci ne bune, već sa odobravanjem prihvataju ovu odluku, ali avaj. Talas sreće među ljudima bio je jači od razuma.
Povjerovaše radnici da ih zakon stvarno štiti. A šta dobismo? Spuštanje stepenicu niže i omalovažavanje diplome gdje god je moguće. Ne vrednuju te po kvalitetu, a kvalitet očekuju, ne vrednuju te po znanju, a znanje traže. Vrijediš koliko najmanje moraju dati za tebe. I sve je po zakonu.
Čemu nam onda fakulteti, pitam. Profesori doktori, praštajte, ali kome vi predajete?! Nisu to budući akademci, već jeftina radna snaga ako ostanu ovdje. Djeco, učite da sa diplomom možete otići u inostranstvo, jedino će vam tamo zaista i trebati. Ako se sistem vrijednosti ne promijeni, u Srpskoj će vam se i dalje najviše „cijeniti“ stranačka knjižica.
Ko to može svariti, bujrum. Ko ne može, ješće se iznutra i raditi za minimalac.
A, najveći „srećnici“ među nama ne moraju čuvati čak ni svjedočanstvo iz srednje škole; oni su od ove godine sistematizovani kao NKV.
