Studentski scenario

Republika Srpska nikad nije imala bolje kandidate za predsjednika. Naravno da bi se i Siniši Karanu i Branku Blanuši imalo štošta spočitati i mogla bi im se naći bar pokoja mana, ali bilo kojem dosadašnjem kandidatu bi se sigurno mogla naći koja mana više.

Dva univerzitetska profesora od kojih je, ruku na srce, Karan po vokaciji i profesionalnoj biografiji policajac, a tek onda profesor, dok je Blanuša pravi profesor koji je radni vijek proveo na Elektrotehničkom fakultetu, ravnopravno mogu stati na crtu i jedan drugom i bilo kojem dosadašnjem kandidatu.

Zato je popriličan apsurd što ključ odluke o tome koji od ova dva profesora će pobijediti leži u rukama jednog – studenta. I to je tako. Od odluke lidera PDP-a Draška Stanivukovića i scenarija koji on izabere zavisi ko će biti predsjednik Srpske u narednih godinu dana. Ali i kako bi mogla izgledati politička scena BiH u narednim godinama.

Prvi scenario je da Stanivuković ostane pri stavu da njegova stranka i budući pokret neće učestvovati na izborima, što znači da neće podržati kandidata opozicije i neće pozvati svoje birače da glasaju za Blanušu. U tom slučaju, prosta izborna matematika kaže da Blanuša nema apsolutno nikakve šanse za pobjedu. Ali to istovremeno znači da Stanivuković ne bi mogao ni pomisliti da za opšte izbore naredne godine traži podršku opozicije za svoju kandidaturu za predsjednika Srpske. Ovaj scenario pretpostavlja da će on sigurno biti kandidat pokreta koji formira, a poslije tih izbora će, i ako pobijedi i ako izgubi, do punog izražaja doći ono što je izjavio: „Na koju stranu mi okrenemo, ja mislim da će se na tu stranu stvari i okretati.“ Drugim riječima, Draško će ili davati ili tražiti mandat za premijera Srpske. Živi bili!

Drugi scenario je da, poput SNSD-a, počini vjerolomstvo, promijeni stav i podrži Blanušu. U slučaju da Blanuša pobijedi, što djeluje teško, ali nije apsolutno nemoguće, Draško će dogodine s punim pravom moći da traži kandidaturu za jednu od inokosnih funkcija, a pošto je SDS-u uvijek primamljiva funkcija člana Predsjedništva BiH, mogući je scenario da on bude kandidat opozicije za predsjednika Srpske. Šanse za uspjeh će mu biti prilično velike zato što će se na opštim izborima naredne godine voditi potpuno drugačija kampanja u odnosu na ovu sada. Zašto? Zato što je aktuelna vlast do maksimuma podgrijala narativ da će, ako ne pobijedi Dodik (sam je rekao da će i dalje biti predsjednik ako pobijedi Siniša Karan), dakle, da će Republika Srpska praktično nestati ako ne pobijedi Dodik. Popriličan broj birača je u strahu za Republiku i to će sigurno uticati na rezultati ovih sada prijevremenih izbora, ali isti ti birači će do redovnih izbora naredne godine uvidjeti da, iako Dodik nije ni na jednoj funkciji, bez njega nije nestala ni Vlada, ni Skupština, ni Palata, ni Republika, ništa, i da je širenje straha o nestanku Srpske bilo neosnovano. To prirodno povećava Draškove, a time i šanse opozicije za pobjedu.

Treći scenario, koji je idealan po Stanivukovića, jeste da uspješno odvaže, podrži Blanušu i da Blanuša pobijedi u Banjaluci, ali izgubi ukupne izbore od Karana. To pretpostavlja da je Blanuša izgubio u Bijeljini i Trebinju, što dalje znači da će Draško dogodine moći pred opozicionare, ne samo čista obraza, već će od Ljubiše Petrovića i Nebojše Vukanovića moći da traži da stanu mirno pred njega i kažu „kako to da su oni opozicionari, iako su u svojim sredinama izgubili od SNSD-a, a on, kako tvrde, nije opozicionar, iako iz izbora u izbore pobjeđuje SNSD“. To je idealan scenario za Stanivukovića, jer će „sigurno“ (zašto je „sigurno“ pod navodnicima biće jasno kad otkrije naziv svog novog pokreta) biti u situaciji da daje ili traži mandat za premijera Srpske. Živi bili!

Postoji i četvrti scenario, ali on u ovom trenutku djeluje krajnje nadrealno, a to je da Stanivuković, poput SDS-ovog načelnika Han Pijeska Slobodana Đurića, počini vjerolomstvo, promijeni stav i podrži Sinišu Karana. U tom slučaju, opozicija u Republici Srpskoj bi postala misaona imenica, umjesto „sjaši Kurta da uzjaše Murta“, uzjahali bi i Kurta i Murta, čitaj i Draško i SNSD (bez Dodika), al’ na sreću, takav scenario ne zagovara ni zvanični Beograd. Bar ne za ove izbore.

U svakom slučaju, sudbina profesora je u rukama studenta, što i nije loše, jer znamo da na mlađima svijet ostaje. A ko ima ovakvu omladinu, taj ne treba da brine za svoju budućnost. Dok god omladina ima besplatan Wi-Fi i dok tendere vrijedne 35 miliona KM dodjeljuje kome treba.

P.S. Kada sam već spomenuo načelnika Han Pijeska i njegov prelazak u SNSD-u, u Han Pijesku se uvijek ’45. išlo u četnike.

P.P.S. Šta se dobije u Banjaluci za napad na policajca? Penzija.

Nezavisne