Ako to niste shvatili, kada je, nedavno, Granična policija BiH, uz asistenciju pripadnika SIPA, hapsila po gradovima u Srpskoj, možda vam je akcija “Test” razbistrila um.
Ili bar ono što je uslijedilo poslije nje.
SIPA sprovela. Sud BiH naredio. Tužilaštvo BiH nadziralo. Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, pao, simbolično, na – testu.
Kao odgovor na pitanje – kako i zašto SIPA, Sud i Tužilaštvo BiH – kada je NSRS nedavno usvojila zakone kojima se zabranjuje rad ovih institucija, Stevandić reče da ovakve akcije “trebaju biti odvojene od onoga što je Srpska usvojila kao odgovor na političku krizu u BiH”, naglasivši da kriminalci, lopovi i narko dileri neće biti zaštićeni. Što je i normalno, zar ne?
Ali, šta ćemo sa političarima? U slučaju da se (ne daj Bože) pretvore u nešto od ovoga?
Zakon o neprimjenjivanju Zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH. Devet članova. Kratko i jasno obrazloženih. I nigdje, ali baš nigdje, ne piše da SIPA, u određenim slučajevima, može da radi u Republici Srpskoj.
Ali, ostalo je i te kako zapisano da je upravo Stevandić bio, možemo slobodno reći, promotivni stub ovog zakona. Da li sada, polako, posustaje, pa malo bi, a malo i ne bi?
Valja se, u ovim trenucima, prisjetiti i kompromisa koji je nedavno Stevandić ponudio – ako Kristijan Šmit povuče nametnute zakone, ovi, koji su doneseni u NSRS, mogli bi, takođe, biti povučeni. Urgirao bi, kaže, kod predsjednika Republike Srpske i (šatro) kod predsjednika Vlade.
Svako ko prati našu političku scenu, vrlo dobro zna da je parlament Srpske, u posljednjih nekoliko godina, donio nebrojeno zaključaka, informacija i deklaracija, koje su ostajale mrtvo slovo na papiru.
I čini se da se to, upravo i sada, dešava. Iznenađeni? Ni mi.
Savjet plus: Odvojite koji minut i pročitajte Zakon o neprimjenjivanju Zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH.
