Ako neko izgleda kao starleta, šminka se kao starleta i ćuti kao starleta, onda je to starleta. E, bogami nije, bar ne u Republici Srpskoj.
Ako neko izgleda kao starleta, šminka se kao starleta i ćuti kao starleta, onda je to – uvažena narodna poslanica, plus zamjenica direktora jedne, u vražju mater važne, javne institucije. One institucije u kojoj se vode zemljišne knjige i registri nekretnina, one institucije bez čijeg pečata ne možeš kupiti ili prodati čak ni špajz, a kamoli stambenu zgradu.
E sad, ako ćemo pošteno, nije ovo što nas je snašlo prije neki dan ni prva ni posljednja starleta u direktorskoj fotelji u nekoj, u vražju mater važnoj, javnoj instituciji ili javnom preduzeću. Ali opet, svi prethodni primjeri nisu bili ni iz daleka ubjedljivi, da ne kažemo “patkasti”, kao ovaj nedavni.
Ni po izgledu, ni po diplomi, ni po rječitosti. Bilo je i ranije dražesnih direktorki, ali su sve one pozavršavale visoke škole, a i pričati su znale, i te kako.
U slučaju ove nedavne, druga priča. Eto, za 3 godine skupštinskog mandata predsjednik NS RS Nenad Stevandić, a ni uvaženi mu potpredsjednici i potpredsjednice, ni jednom nisu bili u prilici da najave: riječ ima uvažena narodna poslanica…pa ime dotične.
Da, da: za 3 godine mandata u parlamentu, iliti narodnoj pričaonici, ni riječ nije izustila. Ili se ne usuđuje, ili joj se ne da. Ima slika, nema ton.
Nije, eto, progovorila ni kad je pola Skupštine govorilo o njoj, ne baš laskavim riječima. Nije se branila. Uvažena narodna poslanica, a od prije 5 dana i zamjenica direktora važne republičke institucije, ćuti kao riba. I izgleda kao ribetina – iz rialiti akvarijuma.
Njeno imenovanje je izazvalo pravu buru u širokim narodnim masama. Valjda je to bila ona čuvena kap koja prelije čašu. Čak su i besprizorni gutači narodnih para pali u sjenku prezentne i ćutljive, ali hiperuspješne političarke – direktorice.
Jesmo li se za ovo borili, pitaju se danas mnogi u Republici Srpskoj: od boraca u odbrambeno otadžbinskom ratu, do borkinja za prava žena i rodnu ravnopravnost u politici i čestitih ljudi koji se čitav život bore da žive od svog rada i znanja.
Ima li odgovora? Teško.
Veliki Borislav Pekić je poodavno je napisao kako su Srbi, u duhu narodne tradicije, “prepravili” englesku poslovicu s početka ove priče.
– Srbi kažu: hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka, sve je to istina, ali je to ipak slon – napisao je Pekić.
Srpakainfo
