Šta reći za čovjeka u Hristu?

Šta reći za čovjeka u Hristu?

I šta tek reći za čovjeka u Hristu? U Hristu se čovjek, pojedinačno i u porodici brusi čitavog života. Hrista nećemo dobiti kao gotovo stanje nekog bića – Hristos se u nama rađa i uvijek iznova obnavlja. Počesto ljudi i zalutaju od njega – pa Ga valja opet zajedno naći

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Ponekad kao sveštenik moram da pričam sa ljudima kojima je filmsko viđenje života sasvim zamutilo stvarnost. Pritom pod „filmskim viđenjem“ ne podrazumijevam samu umjetnost – jer ima i filmova nadasve životnih, pa i „teških“ i mučnih, ali film po prirodi umjetnosti skraćuje i prikazuje sve u scenama, dok sve ostalo moramo nekako da podrazumijevamo.
Sigurno ste se susreli sa time. To je onaj nebrojeno puta ponovljeni tekst o tome kako „ja nisam za vas i vaše dosadne brakove. Za vaše rutine, za vašu djecu koja vrište i kompromise koje ste napravili sa životom.

Ja želim beskrajne zalaske sunca okupane mjesečinom, želim da jašemo konje dok nam studen nježno miluje kosu. Nisam za vaše lažne obzire, ja sam za čašu vina na jezeru Komo…“ I tako dalje i bliže. Ukratko: ja sam za bajku i ništa ispod i drugo osim bajke.
Nevjerovatno je koliko mnogo mladih ljudi dođe, najprije se požali da je sam ili sama, jer ne mogu da nađu nikoga ko bi im odgovarao, a onda na pitanje o tome šta bi trebalo da neko ispunjava da bi uopšte došao u obzir – začujem ovako fantastično viđenje života koje ne samo da niko ne može da ispuni već ni život sam.
I šta da se kaže? Ako bi uz sav fantastikum još trebalo da nađu i svesavršenog čovjeka ili ženu „u Hristu“ – onda se na jednu fantazmagoriju nadovezala još jedna, da stvar bude sasvim nerješiva.
Nevjerovatno je koliko je ponekad ljudima teško objasniti da život nije jahanje na konju u mjesečini i mrazu koji te taman toliko njeguje koliko bi to činio i klima-uređaj.

Da je ta čaša vina – koju i moja Jelena i ja popijemo ovako kasnih sati, kad djeca već utonu u san – takođe plod života koji jeste napor, da bi bio radost. Da je u njoj taman onoliko radosti, koliko je bilo truda kroz dan. Da je i tim konjima neko morao da poda sijeno, da se namuči da ga skupi, da očisti za njim, da ne spava kada je konj bolestan. Ali današnji čovjek je demokrata kada bi da učestvuje u tuđim životima i umišljeni aristokrata kada želi da mu se kosmos pokorava.
I šta tek reći za čovjeka u Hristu? U Hristu se čovjek, pojedinačno i u porodici brusi čitavog života. Hrista nećemo dobiti kao gotovo stanje nekog bića – Hristos se u nama rađa i uvijek iznova obnavlja. Počesto ljudi i zalutaju od njega – pa Ga valja opet zajedno naći.

Nego odužih sa zabilješkom. Umoran sam pomalo. Takav je divni dan sa porodicom. A i hoću da popijem čašu vina sa Jelenom. Žena koja nosi četvoro djece i mene voli ima nešto da mi kaže. O životu i Hristu i životu u Hristu.

IN4S

CATEGORIES
Share This